Europski sud za ljudska prava (ECtHR) utvrdio je kako je Bugarska prekršila Članak 3 Europske konvencije o ljudskim pravima kojim se zabranjuje tortura. U slučaju Stoykov protiv Bugarske riječ je o zatvoreniku optuženom za krađu.
Pretučen i opečen
Stoykov, koji trenutno izdržava kaznu u zatvoru Stara Zagora, bio je jedan od trojice optuženika za krađu 1.8 milijuna bugarskih leva (približno 920.000 eura) od lokalne tvrtke Peshtostroy.
Nekoliko dana nakon pljačke, Stoykov je uhićen u njegovom domu u Kazanlaku te su ga, kako je kasnije objasnio, odvezli automobilom van grada, u smjeru planina. Tvrdi da su ga pretukli, palili mu kožu upaljačem te da su mu zarivali nož ispod noktiju kako bi od njega iznudili informaciju o tome gdje je sakriven novac.
Kada su ga mučili, Stoykov je nekoliko puta izgubio svijest. U liječničkom nalazu, izdanom narednog dana, navodi se kako su na različitim dijelovima njegova tijela pronađene modrice, ogrebotine i druge ozljede.
Iznuđeno priznanje?
Stoykov je 15. svibnja 2010. proglašen krivim za krađu te osuđen na 16 godina i šest mjeseci zatvora. Bugarski je sud presudio kako njegovo priznanje nije bilo iznuđeno i da je on svojevoljno pokazao policiji gdje je sakrio ukradeni novac.
U studenom 2010. Stoykov je uložio tužbu pri uredu javnog tužitelja (državnog odvjetnika) i Ministarstvu unutarnjih poslova, tvrdeći da je u veljači 2009. bio izložen zlostavljanju.
Ured regionalnog tužitelja odbio je pokrenuti istragu protiv policajaca, a zatim je tu odluku tužiteljstvo potvrdilo i u žalbenom postupku.
'Još jedna presuda'
ECtHR je naglasio kako unatoč tome što ne može potvrditi autentičnost Stoykova iskaza oko načina na koji je bio mučen, informacije o njegovim ozljedama iz liječničkog nalaza odgovaraju svemu što je on opisao, uključujući krvne ugruške ispod noktiju.
"Ovo je još jedna presuda suda u Strasbourgu protiv Bugarske zbog policijskog nasilja", rekao je Krasimir Kanev, predsjedavatelj Bugarskog helsinškog odbora. "Štoviše, sud je utvrdio da je bilo mučenja. To zahtjeva istražni postupak, brzu i učinkovitu istragu slučaja i dovođenje počinitelja pred lice pravde.“
ECtHR nije u ovom slučaju presudio o kompenzacijama ili troškovima - ulagatelj tužbe nije zatražio novčanu naknadu za nematerijalnu štetu. Ipak, zatražio je naknadu materijalne štete u iznosu zbroja plaća koje bi primio da se ne nalazi u zatvoru, no sud nije pronašao poveznicu između povrede i navodne materijalne štete.