#WeDecide: Zašto vladavine većine nije demokracija? Također, malo o izravnoj demokraciji

Biste li rekli da taj sustav uistinu poštuje vaše jednako dostojanstvo, da je vrijedan naše moralne podrške i da bi ga se zato trebalo zvati demokracijom? Naravno da ne. Tiranija većine jednostavno nije demokracija.

Ovo je već četvrti članak u našem serijalu #WeDecide (Mi odlučujemo). U prvom članku smo govorili o razlozima zašto "neliberalne demokracije" ne nazivamo demokracijama. U drugom i trećem o razlozima koje ljudi mogu imati za to da žele živjeti u demokraciji. Neki od naših čitatelja su na društvenim mrežama komentirali da Europska unija nije demokracija zato što ne poštuje što želi većina u određenim državama. Iako se s njima ne slažemo, kako u pogledu toga da su te većine realne većine, tako i oko samog značenja toga što znači kada se priključite zajednici, naše neslaganje, vjerujemo, ide još dublje od toga. Suprotno njima, ne vjerujemo da bi se volja većine trebala uvijek poštivati.

Kao što smo ranije istaknuli, možete imati različite vrste razloga zašto podržavate demokraciju. Možete je podržavati zato što ona pomaže ljudima da postignu dobre stvari ili zato što poštuje jednakost i dostojanstvo svih ljudi. Iako volimo sve povlastice koje dolaze s demokracijama, mislimo da bi ih se primarno trebalo podržavati zbog potonjeg razloga. Demokracije poštuju jednako dostojanstvo. Dopuštaju nam slobodu od toga da drugi odlučuju za nas kako ćemo živjeti (bez da mi imamo pravo glasa) i javno nas tretiraju kao jednake.

Ili... što ako to nije tako?

Jednostavno je. U tom slučaju nisu vrijedne imena 'demokracija'. Kao što smo objasnili u prvom članku, demokracija je koncept koji ima moralnu komponentu. Kada kažemo 'demokracija' to koristimo kao skraćenu verziju za "sustav koji je moralno vrijedan naše podrške, a time i toga da ga se uvodi/brani/održava". Oni režimi koji ne poštuju jednako dostojanstvo nisu vrijedni naše moralne podrške, što znači da nisu demokracije, bez obzira nazivaju li sami sebe tako.

Dakle, zašto vladavine većine nije takav sustav? Zašto nije vrijedan naše podrške? Zar zaista ne poštuje jednako dostojanstvo? Ne, zaista ne. Da biste vidjeli zašto, zamislite da u društvu postoje dvije skupine: zeleni i plavi. Vi ste plavi. Zelenih je tri puta više nego plavih. Ako su zeleni i plavi prilično slični (možda zeleni vole pozdravljati svoje susjede s 'bok', a plavi općenito vole reći 'dobar dan') i općenito imaju istu šansu završiti na pobjedničkoj strani svakog pitanja o kojem zajednica trebala glasati, ne čini se da princip većine ne poštuje nečije dostojanstvo. Kolektivne odluke raspoređuju prednosti i nedostatke, i šanse da se suočite s nedostacima ugrubo su iste kao i u slučaju svake druge osobe u društvu, bez obzira je li ona plava ili zelena.

No, zamislite da su plavi i zeleni različitiji. Imaju različite vjerske blagdane, različita shvaćanja relativne važnosti obrazovanja i skrbi za starije osobe, različita životna očekivanja i različitu sklonost određenim bolestima. Ako će se kolektivne odluke temeljiti na jednostavnom principu većine, vi i vaša obitelj (koja je također većinom plava) ćete živjeti u društvu u kojem nijedan od vaših interesa neće biti bitan. Dobit ćete sve nedostatke. Šanse su da će svi državni praznici slijediti zeleni vjerski kalendar i da ćete se morati pojaviti na poslu na dane koji vam mnogo znače. Šanse su da će se državna sredstva davati za medicinska istraživanja kojima bi se trebale eliminirati zelene bolesti. Šanse su da omjer javnih sredstava koja će se trošiti na skrb za starije i djecu neće favorizirati vaše ljude. Ponekad zeleni mogu biti velikodušni. Mogli bi vam dati slobodno kako biste proslavili svoj najvažniji blagdan. Mogli bi dati nešto novaca za medicinska istraživanja koja bi koristila vašim ljudima. No, poanta je da će drugi odlučivati o pozadinskim uvjetima vašeg života bez da vi imate i najmanju riječ u tome. Vi, kao plavi, bit ćete ostavljeni na milost zelenima.

Biste li rekli da taj sustav uistinu poštuje vaše jednako dostojanstvo, da je vrijedan naše moralne podrške i da bi se ga se zato trebalo zvati demokracijom? Naravno da ne. Tiranija većine jednostavno nije demokracija.

Neki vjeruju da bi jačanje izravne demokracije u EU, odnosno to da se olakša iniciranje referenduma, vodilo istinitijoj demokraciji. Mi bismo trebali, a ne naši predstavnici, donositi odluke kada god je to tehnički i financijski moguće. Neki strahuju da bi jačanje izravne demokracije u EU vodilo tiraniji većine. Mi vjerujemo da izravna demokracija nije magični lijek za probleme naših demokracija i da se definitivno ne radi o jedinom istinskom obliku demokracije. No, nije ni nešto što bi trebalo izbjegavati. Vodi li tiraniji većine je pitanje institucionalnog dizajna.

Ako želite čitati o opasnostima zastupanja i opasnostima izravne demokracije, pročitajte naš predstojeći članak iz serijala #WeDecide koji će biti objavljen idući tjedan. Također, zanima nas što mislite. Što mislite o tiraniji većine? Osim toga, biste li željeli izravniju demokraciju u EU? Ako da, zašto? Ostavite komentar ispod naše objave na Facebooku i diskutirajte o svojim stavovima s nama i drugim čitateljima.