Mađarska vlada ne uspijeva ispuniti svoje dužnosti; umjesto toga, odgovarajući na krizu, radi najnehumanije poteze poput podizanja žičane ograde uz granicu sa Srbijom i prisiljavanja izbjeglica da provode noći vani, na otvorenom, na 10 stupnjeva Celzijevih te donosi zakone koji ozbiljno ograničavaju naša ljudska prava.
Zadaće države obavljaju stotine civilnih volontera, dok deseci tisuća pružaju materijalnu podršku. No, osiguravanje hrane i medicinskih usluga za izbjeglice ili distribuiranje grijanih šatora, tople odjeće te deka, kako se nitko ne bi smrznuo do smrti, nije odgovornost civilnog društva.
HCLU je pokušao napraviti popis svega što zahtijeva od mađarske vlade:
1. Pružanje bazičnih usluga za izbjeglice i najbrže moguće administrativno rješavanje njihovog slučaja.
a. Pružanje adekvatne zdravstvene usluge u svakoj tranzitnoj zoni ili drugom mjestu predviđenom za prijem ili čak i obavezno čekanje.
b. Osiguravanje hrane i pića, uz poštivanje vjerskih naputaka, u svakoj tranzitnoj zoni ili drugom mjestu određenom za prijem ili čak i obavezno čekanje.
c. Održavanje prikladne temperature i osiguravanje kreveta, pokrivača i adekvatnih higijenskih uvjeta, poput koševa za smeće i sanitarnih čvorova u svakoj tranzitnoj zoni ili drugom mjestu predviđenom za prijem ili čak i obavezno čekanje.
2. Izbjeglice koje pristižu u Mađarsku često nemaju osnovne informacije, pa bi ih iz tog razloga trebalo, prilikom prvog susreta s vlastima, opskrbiti informativnim paketom, po mogućnosti na njihovom materinjem jeziku.
Informativni paket trebao bi sadržavati razumljive materijale koji se, u najmanju ruku, tiču idućeg:
a. procedure oko azila u Mađarskoj
b. dostupne pravne podrške
c. dostupnih zdravstvenih usluga
d. lokacija i dostupnosti prijemnih centara
e. prava izbjeglica i sredstva pravne naknade
f. dostupnosti državnih i civilnih organizacija koje se bave izbjeglicama
3. Izbjeglicama bi se trebala pružati pomoć u dolasku na njihovu destinaciju (prijemne centre). Predviđene usluge nisu dostatne za nekoliko tisuće ljudi. Stoga bi se trebao riješiti njihov transport.
4. Trebalo bi se kontaktirati civilne volontere, s obzirom na to da su oni informiraniji od bilo kojeg državnog tijela.
5. Medijima bi se trebalo dozvoliti da rade svoj posao. Novinari imaju pravo pristupa i izvještavanja o prijemnim centrima i tranzitnim zonama. Država mora osigurati uvjete za slobodu informiranja, nužnu za razvoj demokratskog javnog mišljenja.
6. Mađarskim i međunarodnim organizacijama za ljudska prava trebalo bi se dozvoliti da obavljaju svoj posao. Mora im se dopustiti ulazak u prijemne centre i tranzitne zone kako bi obavljali svoje zadaće povezane s olakšavanjem humanitarne krize.
7. Vlada treba prihvatiti činjenicu da se mora pronaći zajednički europski odgovor oko izbjegličke krize i o tome bi trebala informirati javnost. Kao dio toga, mađarska vlada mora priznati da bi Mađarska trebala sudjelovati u primanju izbjeglica, proporcionalno svojim resursima.
8. Vlada mora prestati sa svojom kampanjom mržnje! Ogromni posteri i drugi neprijateljski materijali troše mnogo resursa, a umjesto da daju rješenje, samo pogoršavaju situaciju izbjeglica. Ograničeni resursi trebali bi se trošiti na poboljšanje zaštite izbjeglica i ubrzavanje procedure za dobivanje azila.
9. Ograda uz južnu granicu mora biti uništena kako bi se spriječile daljnje ozbiljne ozljede.
10. Treba započeti s integracijskom programom za izbjeglice. Iako mnoge izbjeglice odlaze iz zemlje, broj onih koji ostaju također se povećava. Pristup učenju mađarskog jezika te opće obrazovanje i edukacija odraslih, kao i stambeno pitanje te integracija na tržištu rada, traže koordiniranu akciju države.
11. Vlada mora revidirati svoje politike oko procedure vezane uz azil. Srbiju ne bi trebala smatrati sigurnom trećom zemljom. UN Srbiju ne označava kao državu koja pruža utočište. Mađarska država ne bi trebala doprinositi deportaciji ljudi u područja gdje im se prijeti progonom ili ratom.
12. Zahtjevi vladi također proizlaze iz Temeljnog zakona koji je kreirala ta ista vlada.