Privatnost u digitalno doba: slučaj Zakharov

Period nakon 11. rujna doveo je do monstruoznih razina hiper-nadzora i društvene kontrole, a koje vlade, donošenjem zakona u te svrhe, jačaju na svakodnevnoj bazi.
Ovaj članak analizira utjecaj slučaja Zakharov u kontekstu raširene primjene nadzora koji prijeti našim pravima i slobodama.

Od 2013. godine, kada je Edward Snowden otkrio metode kojima Sjedinjene Države i druge zapadne sile na masovnoj razini presreću komunikaciju, nije se pojavila sumnja u postojanje takvog sustava nadzora. Možda smo ga prihvatili bez prevelike zabrinutosti, zaštićeni anonimnošću brojeva, i uz premisu da nemamo što sakrivati, no međunarodni mehanizmi masovnog nadzora predstavljaju ozbiljnu prijetnju ljudskim pravima, oko čega sve veću zabrinutost iskazuju i Ujedinjeni narodi.

Hiper-nadzor

Opća skupština UN-a odobrila je rezolucije, primjerice o pravu na privatnost u digitalno doba, Komisija o ljudskim pravima objavila je izvješća, dok je funkcija specijalnog izvjestitelja uspostavljena u srpnju 2015. godine. Period nakon 11. rujna doveo je do monstruoznih razina hiper-nadzora i društvene kontrole koje vlade, donošenjem zakona u te svrhe, jačaju na svakodnevnoj bazi.

Kazna koju je izreklo Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava (ECtHR) u slučaju Roman Zakharov protiv Rusije trebala bi se iščitavati u kontekstu ove sve veće zabrinutosti, čiji su prvi znakovi - na europskoj razini - bili presuda Europskog suda kojim je poništen Safe Harbor dogovor sa Sjedinjenim Državama (slučaj Schrems) i rezolucija Europskog parlamenta oko masovnog nadzora europskih građana, a koji su naglasili važnost Snowdenove uloge.

Prava definiraju demokraciju

Riječ je o ključnom slučaju, koji bi mogao postaviti presedan u svijetlu globalne dimenzije problema. Europski sud za ljudska prava radi dubinsku analizu ruskog pravnog sustava oko relativne razine regulacije instrumenata tajnog presretanja komunikacije. Sudi se cijelom sustavu i to u sklopu široke interpretacije Članka 34 Konvencije, uz poseban osvrt na manjinsko mišljenje suca Dedova.

Pravo na privatnost, kao i pravo na slobodu izražavanja, esencijalno je ne samo za pojedince, već za društvo u cjelini. To je jedno od prava koje definira demokraciju, kao što je u svom većinskom mišljenju ustvrdio sudac Ziemele, kada je objasnio da su zakoni poput ruskog "suprotni vladavini prava i demokratskim principima".

ECtHR naglašava da zakonske ovlasti ne predstavljaju adekvatnu garanciju protiv zloupotrebe i proizvoljnog, tajnog pristupanja komunikaciji, utoliko što te ovlasti ne pružaju potrebno jamstvo da će se sredstva nadzora koristiti samo "kada je to u demokratskom društvu potrebno".

Postavlja se potreba uspostavljanja realne i učinkovite kontrole nad tim intervencijama, i od strane zakona, ali i građana putem uživanja i obrane njihovih prava. Ta kontrola trebala bi se primjenjivati na cijeli proces nadzora te definirati okolnosti i uvjete pod kojima se podaci mogu pohranjivati ili uništavati.

Radite isto ono što i Rusi?

Presuda zahtjeva da pažljivo pogledamo naš sustav. Španjolsko zakonodavstvo po tom se pitanju ne razlikuje mnogo od ruskog. Španjolska je 2001. uspostavila Integrirani sustav komunikacijske kontrole (SITEL), iako on - zbog sumnji u njegovu zakonitost - nije bio operativan sve do 2004. Nacionalna policija, Civilna garda i Nacionalni obavještajni centar (CNI) imaju direktan pristup tom sustavu.

Međutim, dok u ruskom zakonu Naredba 70 opisuje tehničke detalje tajnog pristupa komunikacijama, u Španjolskoj javnost ne zna ništa od tehničkim detaljima rada SITEL-a, a još manje o novom sustavu Evident X-Stream.

SITEL dozvoljava direktan pristup sustavima mrežnih provajdera s ciljem prikupljanja informacija njihovih korisnika, što znači da se presretanje može raditi i prije sudskog naloga - upravo u svrhu prikupljanja indicija koje bi se kasnije mogle iskoristiti za opravdanje operacije. U tom pogledu ECHR je jasan i tvrdi kako je jedan način sprječavanja zloupotreba i proizvoljnog pristupa vlasti onaj prema kojem bi se pružatelju usluge - prije no što se omogući pristup komunikaciji neke osobe - trebao predočiti sudski nalog.

Nedostatna jamstva

Zakon koji regulira istrage CNI-ja koje su poduzete prije no što je pribavljen nalog, ne definira gotovo nijedan od ključnih aspekata ovog delikatnog pitanja. Ne specificira kako ili pod kojim se okolnostima pribavljeni podaci pohranjuju, koriste ili uništavaju.

Reforma Zakona o kaznenom sudu također ima mnogo rupa. Predstavlja nadzorne mogućnosti iz kojih proizlaze nevjerojatne nesigurnosti: razmatra upotrebu špijunskih softwarea koji dozvoljavaju nadzor gotovo svega, i sucima ostavlja zadaću da uspostave mjere kojima se uređuje očuvanje tako prikupljenih podataka, kao i pravo odlučivanja oko pohrane i uništavanja podataka, čime se ostavlja širok prostor diskrecije u tim važnim pitanjima.

ECtHR ne smatra da sustavi koji se oslanjanju na sudske naloge u slučaju nadzora komunikacija pružaju zadovoljavajuća jamstva.

Štoviše, traži mnogo više u terminima "kvalitete" zakona kojima se uređuje tajni nadzor komunikacija građana, kao i mogućnost žalbe sudovima kako bi se provjerila zakonitost uplitanja kojem su građani izloženi.

Pilar Eirene de Prada je odvjetnica i politička znanstvenica specijalizirana za izgradnju mira i ljudska prava, ali i mirovna aktivistica. Njena istraživanja fokusiraju se na ulogu civilnog društva u mirovnim procesima.