Tech & Rights

Rasizam i ksenofobija: savršen izgovor za ograničavanje sloboda

Mnoge europske države trenutno koriste strah od izbjeglica za opravdavanje politika kojima se ograničavaju prava i slobode.

by Moha Gerehou
Europa se promijenila, i to na gore, a toliko spominjane demokratske i zapadne vrijednosti polako i sigurno odlaze u zaborav.

Višegodišnja, sve ozbiljnija migracijska kriza prisiljava europske institucije da pokažu svoje pravo lice. U europskim institucijama vidimo sve manje zajedništva, one postaju konglomerat u kojem svaka država "vodi svoju vlastitu bitku".

Ekstrema retorika

Politika se ne drži podalje od migracijske krize, već je iskorištava u izborne svrhe, mobiliziranjem ksenofobnog i rasističkog diskursa koji europsku politiku gura prema ekstremnoj desnici te je tako približava stajalištima Marine Le Pen umjesto integraciji i zajedništvu koje je obilježilo početke Europske unije.

Retorika mržnje oko migranata koje se, uz prešutno odobravanje medija, neprestano povezuje s terorizmom i kaznenim djelima kao što su seksualna agresija, pljačke ili nasilje, 'truje' stanovništvo koje pak zauzvrat prihvaća drastična rezanja prava i sloboda, i to ne samo za migrante, već za sve nas.

Francuski policajci drže stražu u Nici u sklopu sigurnosnog plana "Vigipirate" koji je uspostavljen nakon pariških napada. (REUTERS/Eric Gaillard)

U ime sigurnosti te zaštite europskih i demokratskih vrijednosti, europska politika pronašla je savršeno okruženje za brzo ukidanje teško izborenih prava i sloboda.

Zatvaranje granica

Ugroženost Schengenske zone možda je najznačajniji primjer odnosa rasizma, ksenofobije i ukidanja prava i sloboda. Nekoliko je zemalja, uslijed pogoršanja izbjegličke krize, odlučilo napraviti iznimku i ponovno uspostaviti unutarnje granice.

Njemačka je to napravila na granici s Austrijom. Radi se o a priori privremenoj mjeri, no vjerojatno je da će se ona primjenjivati na neodređeno vrijeme. Austrija je pak podigla ogradu, nalik onoj u Španjolskoj, na svojoj granici sa Slovenijom. Francuska, zgrožena napadima u Parizu, uvela je ('izvanredne') mjere kontrole u zračnim lukama i na granicama. Norveška slijedi francuski primjer, fokusirajući se na svoje luke. Zajednički je nazivnik korištenje straha u raznim, brojnim oblicima.

Val novih zakona

No, čak i uslijed zatvaranja granica, europske države ne gube vrijeme u donošenju zakonodavstva koje se temelji na rasizmu, ksenofobiji i, u mnogim slučajevima, islamofobiji - stavovima kojima su teroristički napadi dali krila i koje propagira politička retorika.

Time je Europska unija došla do točke gdje šutke gleda kako njene države članice donose zakone poput onog koji je nedavno izglasan u Danskoj, a koji vlastima dopušta da izbjeglicama koji dolaze u tu državu zaplijene novac, nakit i vrijedne predmete. Cilj je Dansku učiniti manje privlačnom i smanjiti broj izbjeglica koje tamo dolaze.

I mađarski zakoni postaju sve rigidniji. Propisuju tri godine zatvora za svakoga tko u zemlji boravi ilegalno te do pet godina za one koji pokušaju prijeći granicu ili uništiti 175 kilometara dugu žičanu ogradu koja Mađarsku dijeli od Srbije.

Njemačka je donijela zakon prema kojem tražitelji azila kojima nije dodijeljen status izbjeglice, pa čak i ako primaju pomoć na temelju humanitarnih razloga, dvije godine nemaju pravo tražiti ujedinjenje sa svojom obitelji.

Mađarska propisuje kaznu zatvora za sve koji pokušaju prijeći granicu ili unište 175 kilometara dugu ogradu koja tu zemlju dijeli do Srbije.

I Španjolska drži korak: nakon pariških napada odobrila je Pakt za borbu protiv džihada, zakon koji se vodi istim stilom kao i tzv. "Gag law" koji se već našao pod kritikama UN-a (posebni izvjestitelji su upozorili da bi on mogao "kršiti temeljna prava i slobode"). Još jednom su političari, u ime sigurnosti, iskoristili priliku da donesu zakon kojim se smanjuju prava svih ljudi, a pogotovo određenih skupina. Izvjestitelji tvrde da bi Pakt za borbu protiv džihada "mogao sankcionirati ponašanje koje se inače ne smatra terorizmom" te "nesrazmjerno ograničiti uživanje slobode govora".

Pasivnost

Ovo su samo neki od primjera toga kako rasizam i ksenofobija, koji se ukorjenjuju u Europi zbog migracijske krize i terorističkih napada, omogućavaju bujanje mržnjom vođene političke retorike do mjere da ona postane uobičajena u javnoj sferi.

Skrivanjem iza izgovora nacionalne sigurnosti i tvrdnji o očuvanju demokratskih i zapadnih vrijednosti, prava i slobode se malo po malo srozavaju na načine koji se inače ne bi tolerirali. Građani pak, umjesto da reagiraju na svako rezanje kako bi očuvali teško izborena prava, odabiru pasivnost.

Moha Gerehou je aktivist za borbu protiv rasizma i novinar koji se bavi ljudskim pravima i pitanjima imigracije.