U teoriji, jedan bi potpis trebao biti dovoljan, no iskustvo iz posljednjih 20 godina pokazuje da Rumunji ne znaju kako iskoristiti instituciju pučkog pravobranitelja, kao i da taj ured ne ulaže previše truda u svoj posao.
U Rumunjskoj dosta često čujemo ljude kako govore: "Mi smo europski građani i imamo prava". Tim riječima izražavaju neslaganje ili ogorčenost postupcima političara, osoba na vlasti ili drugih skupina.
No, što ako iz te rečenice maknemo riječ "europski"? Rumunji bi mogli reći "Mi smo građani i imamo prava". Definitivno bi bili u pravu. Svi znamo da oni, kao građani Rumunjske, imaju prava. Ona su navedena na samom početku Ustava, u drugom odjeljku - "temeljna prava, slobode i dužnosti".
Nisu osviješteni
Mnogi građani nisu svjesni toga da prava iz Ustava podliježu zaštiti, ili ulaganjem tužbe ili obraćanjem uredu, odnosno instituciji čiji je to posao prema Ustavu: Ured pučkog pravobranitelja ("branitelja naroda").
"Pravobranitelj se imenuje na period od pet godina kako bi štitio prava i slobode ljudi", stoji u Ustavu. Još manje ljudi zna da oni, ako vlasti krše neko od njihovih prava, primjerice pravo na zdravlje ili pravo da dobiju javne informacije od lokalnih ili središnjih vlasti, mogu tražiti pravdu putem pučkog pravobranitelja, i to prije no što se obrate sudu.
Upravo je to razlog što su Udruga za obranu ljudskih prava u Rumunjskoj - Helsinški odbor (APADOR-CH) te još dvije rumunjske nevladine organizacije protekle dvije godine radile na projektu kojem je bio cilj povećati popularnost Ureda pučkog pravobranitelja među građanima - što bi doprinijelo i poboljšanju učinkovitosti te institucije.
Osluškivanje ljudi
Nevladine organizacije procjenjivale su rad Ureda pučkog pravobranitelja, uspoređivale ga s radom sličnih institucija u ostatku Europe i pokušale shvatiti prednosti i mane njegove organizacije. Projekt iscrtava područja za koja nevladine organizacije smatraju da se mogu poboljšati i, najvažnije, poziva ljude da se obrate pučkom pravobranitelju kada god se suoče s kršenjem prava.
Tijekom protekla dva tjedna nevladine organizacije posjetile su sve rumunjske gradove gdje postoji lokalni ured pučkog pravobranitelja - Pitești, Ploiești, Oradeu, Iași, Alba Iuliu, Timișoaru, Brașov, Suceavu i Cluj. Tamo su o mandatu pučkog pravobranitelja razgovarale s građanima.
Organizacije su prikupile ideje i saslušale mišljenja o tome kako bi ta institucija trebala funkcionirati, odnosno što ne valja u njenom načinu rada. Neka su bila negativna, primjerice "ne radi" ili "bolje da je ukinemo"; druga su bili pozitivnija - "trebamo odvjetnika kojeg imenuju ljudi jer je to naziv te institucije - branitelj naroda" (doslovni prijevod rumunjskog naziva za pučkog pravobranitelja).
Problem s reputacijom
Zaključak je taj da, bez obzira na pozitivne i negativne strane, ljudi osjećaju da bi ta institucija trebala biti uključenija u probleme u rumunjskom društvu, gdje vlasti izdaju hitne uredbe iako nema izvanredne situacije i gdje zdravstveni sustav ima brojne nedostatke.
Institucija pučkog pravobranitelja u Rumunjskoj postoji već gotovo 20 godina, no njen zakonski okvir ostao je gotovo nepromijenjen. Prekomjerna politizacija upravljanja institucijom doprinijela je, kao i u slučaju Nacionalne televizije, stalnoj eroziji njenog imidža pa sve manje građana ima povjerenje u njenu korist i učinkovitost.
Rumunji trebaju učinkovitog pravobranitelja. Učinkovitost se mjeri stalnom uključenošću institucije u baš svaku pritužbu običnog građanina, koji bi trebali moći uložiti tužbu uz niže troškove.
Ili, kako je netko rekao na sastanku u Timișoari: "Koliko je potpisa potrebno kako bi se pravobranitelja uvjerilo da učini nešto, da se uključi?". Sve što je potrebno jest da svaki građanin potpiše pritužbu koju ulaže. Svi građani trebaju se žaliti svaki puta kada se krše njihova prava.
Pošto smo građani i imamo prava pozivamo vas da pogledate i doznate više od našem projektu na drepturicivile.ro.
Mihaela Pop diplomirala je na Pravom fakultetu Sveučilišta u Bukureštu i ima magisterij iz Javne komunikacije na Nacionalnom sveučilištu za obranu. Od 2014. radi sa organizacijama civilnog društva, s fokusom na ljudska prava, pogotovo slobodu izražavanja. Za APADOR-CH radi od 2015.