Novi poljski zakon o policiji ugrožava pravo na privatnost

Novi zakon o radu policije ne ispunjava svoju svrhu, već proširuje ovlasti nadzora i ograničava pravo građana na privatnost i pravnu pomoć.
Svrha zakona jest provesti odluku Ustavnog suda kojom je utvrđena nedostatna kontrola nad aktivnostima provođenja zakona. No, izmjene zakona ne samo da ne implementiraju presudu Suda, već uvode regulative koje će pojačati provođenje nadzora građana.

Presuda Suda

Ustavni je sud utvrdio da sadašnja regulativa daje snagama provođenja zakona pristup telekomunikacijskim podacima, bez da one pritom podliježu kontroli. To znači da one podatke o računima od telekomunikacijskih podataka mogu prikupljati na indirektan, neograničen način, u trenutku kada to požele.

Sud je izrijekom naredio uspostavljanje neovisne kontrole za usluge dijeljenja podataka i trenutačno uništenje materijala koji je prikupljen nadzorom ako on predstavlja poslovnu tajnu. Dodatno, navedeno je kako bi sudovi, prilikom izdavanje dozvole za nadzor, trebali izrijekom navesti podatke koji će se prikupljati te tehnike provođenja nadzora.

Ustavni je sud naveo da se osobe koje se nalaze pod nadzorom treba obavijestiti o operativnim aktivnostima kojima su bile izložene nakon okončanja takvih aktivnosti. Zatražio je i da se zakonom propiše maksimalno trajanje nadzora.

Presuda Suda mora se implementirati u roku od 18 mjeseci, što znači da bi se novi zakon morao donijeti do veljače 2016. godine.

Ovlasti policije

Ipak, nacrt zakona reforme policije iz prosinca 2015. neće poboljšati sadašnju situaciju i ne garantira provedbu odluke Ustavnog suda. Neki od najozbiljnijih nedostataka nacrta zakona su provođenje fikcionalne kontrole nad operacijama i nedostatak zaštite pravne povjerljivosti. U svom sadašnjem obliku nacrt je kopija nacrta zakona koji je bio predložen tijekom prethodnog saziva parlamenta.

Štoviše, u prethodni su nacrt zakona bile uvedene neke promjene, na primjer: dozvola GPS praćenja bez prethodnog pribavljanja dozvole; zatim nepostojanje obveze neposrednog uništavanja materijala koji su prikupljeni nadzorom, a koji se smatraju profesionalnom tajnom (pravo novinara da zaštite identitet svojih izvora ili odvjetnička tajna); te dopuštanje nadzora u trajanju do čak 18 mjeseci.

Nadalje, ovlasti policijskih snaga proširene su i na praćenje tzv. internetskih podataka putem ITC mreža bez obveze da se za svaki pojedini slučaj zatraži dozvola.

Barbara Grabowska-Moroz, odvjetnica HFHR-a, tvrdi: "Područje internetskih podataka jako je širok pojam i postoji realna prijetnja da bi oni mogli uključivati, na primjer, domene internet stranica ili čak sadržaj poruka".

Pravo na privatnost

HFHR vjeruje da bi takva situacija narušavala individualna prava. Trenutno je, kako bi se prikupljali online podaci, obavezno ishoditi odobrenje tužiteljstva, dok svaka osoba čija su prava prekršena ima pravo na ulaganje tužbe. Prema novom nacrtu zakona, osoba može biti potpuno nesvjesna - i nikad ne mora ni saznati - da se njen kompjutor nadzire na takav način.

Prijedlog uvodi fikcionalnu umjesto neovisne kontrole: policijske snage na godišnjoj će razini podnositi izvještaj sudu, no, čak i u slučaju policijske pogreške, uništenje podataka neće biti obavezno.

Nacrt ne uključuje nikakvu obvezu da se građane obavijesti da su bili predmet interesa i ne nudi im nikakvu mogućnost propitkivanja aktivnosti koje su se provodile protiv njih.

Nekompatibilan

Nacrt nije kompatibilan ni s presudom Ustavnog suda ni presudom Suda Europske unije. Potonji je odbacio Uredbu o prikupljanju podataka, naglašavajući da bi policijske snage uvijek trebale imati obvezu ishoditi dozvolu na sudu kako bi prikupljale bilo koje telekomunikacijske podatke.

HFHR je objavio pravno mišljenje i o nacrtu zakona iz 2015. godine, kojeg je podržao Senat, ali i o trenutnim izmjenama koje se tiču ljudskih prava. Naglasio je i prijetnje koji novi zakon predstavlja za individualne osobe te zaštitu njihova prava na privatnost.