Sve manji broj ljudi traži međunarodnu zaštitu u Poljskoj - ovo su razlozi

Poljski nacionalni Ured za strance objavio je statističke podatke o međunarodnoj zaštiti u zemlji za 2017. godinu. No, brojke ne otkrivaju cijelu priču.

Upola manje zahtjeva

Glavni trend koji statistika pokazuje je značajno smanjenje broja ljudi koji traže međunarodnu zaštitu u Poljskoj. Poljska je prije zaprimala oko 10.000 zahtjeva za azil godišnje, no taj je broj u protekloj godini bio 50 posto niži. Prema podacima od početka listopada 2017., između 3500 i 5000 zahtjeva podnijeli su ruski državljani, od kojih su 94 posto bili Čečeni. Još 13 posto zahtjeva potjecalo je od ukrajinskih državljana, a preostalih tri posto državljana Tadžikistana.

"Broj zahtjeva ne odražava stvarni broj osoba koje traže zaštitu; u prosjeku, svaki zahtjev se tiče dvije osobe. Kao što statistika pokazuje, polovica tog broja bila su djeca", rekla je Ewa Ostaszewska-Żuk, odvjetnica koja radi za Libertiesovu članicu Helsinški odbor za ljudska prava (HFHR).

Čini se da je glavni razlog pada broja zahtjeva za azil praksa Granične straže da odbija prihvatiti zahtjeve na graničnom prijelazu Terespol i vraćanje stranaca u Bjelorusiju. Do 2017. godine, Terespol je bio mjesto gdje se podnosila većina zahtjeva za azil. HFHR je redovito izvještavao o toj neprihvatljivoj praksi i upozoravao da se tražiteljima azila nezakonito uskraćuje ulaz u Poljsku.

U 2017. godini samo je 520 osoba dobilo međunarodnu zaštitu u Poljskoj i nešto više od polovice njih bili su Ukrajinci. Dozvole boravka u smislu "toleriranog ostanka" zbog "humanitarnih razloga" odobrene su za 227 stranih državljana.

Poljska: nema zemlje za izbjeglice

Velik broj stranaca odlazi u zemlje Zapadne Europe čak i kad se njihovi zahtjevi za azil razmatraju. To je posljedica slabe integracijske ponude za imigrante u Poljskoj i postojanja velikih dijaspora u Zapadnoj Europi, gdje se stranci nadaju da će dobiti podršku.

Do 2017. godine granični prijelaz Terespol bio je mjesto gdje se podnosila većina zahtjeva za azil. No broj zahtjeva stalno pada.

U usporedbi s EU prosjekom, Poljska prima značajno manje zahtjeva izbjeglica (EU prosjek je oko 50 posto, u odnosu na Poljsku čija stopa prihvata iznosi oko 10 posto).

Štoviše, strance od traženja azila u Poljskoj možda odvraća učestalost označavanja zahtjeva kao neopravdanih. Helsinška zaklada se bavila brojnim slučajevima u kojima imigracijske vlasti ili nisu pravilno istražile dokaze o mučenju ulagatelja zahtjeva ili su takve dokaze potpuno zanemarile.

Zašto Čečeni i Tadžikistanci?

Službeni status izbjeglice dodjeljuje se prvenstveno žrtvama političkog, vjerskog ili etničkog progona ili drugih vrsta zloupotreba. Zakon ne nalaže da osoba koja traži međunarodnu zaštitu u Poljskoj mora doći iz područja oružanog konflikta.

"Kršenje ljudskih prava, progon političkih oponenata ili upotreba mučenja gruba su stvarnost i u Rusiji (pogotovo Čečeniji) i Tadžikistanu. To su razlozi zašto državljani te dvije zemlje odlučuju tražiti zaštitu u Poljskoj", objašnjava Jacek Białas, odvjetnik za pitanja imigracije koji radi s HFHR-om.

Štoviše, državljani zemalja bivšeg SSSR-a ne mogu tražiti zaštitu u Bjelorusiji. Ruski državljani, uključujući Čečene, ne mogu dobiti status izbjeglice u Bjelorusiji. Nadalje, bilo je slučajeva u kojima su bjeloruske vlasti predale tražitelje azila ruskim tajnim službama. Zbog svih tih razloga Bjelorusiju se ne može smatrati sigurnom zemljom za izbjeglice.

Ne postoje pravni razlozi koji bi državljanima Rusije, Tadžikistana ili bilo koje druge zemlje branili da podnesu zahtjev za azil u Poljskoj. Nijedan zakonski propis, uključujući one iz Ženevske konvencije o statusu izbjeglica, ne obvezuje osobu da traži zaštitu u najbližoj zemlji. Svaka pretpostavka koja bi išla u suprotnom smjeru nametnula bi neopravdano opterećenje zemljama koje graniče sa zonama konflikta, a koje već ionako često bilježe ogroman priljev izbjeglica.