Trenutno najmanje 19 nizozemskih općina primjenjuje neku vrstu policijske provjere potencijalnih stanara (vidi tablicu).
Stanodavci traže od policije, ponekad i preko lokalnih vlasti, mišljenje o potencijalnom stanaru. Policija provjerava dostupne podatke o toj osobi i savjetuje stanodavca o tome predstavlja li dotična osoba "rizik".
Kriteriji provjere stanara variraju od općine do općine. U nekima se provjerava njihova kriminalna prošlost u širem smislu - prevare, imovinska kaznena djela, rukovanje ukradenom imovinom, djela vezana uz drogu, trgovinu ženama ili seksualne prijestupe. U drugima se pak provjerava jesu li bučni, kako se ponašaju ili je li bilo nasilnih incidenata u okolici njihove kuće.
Telefonski poziv
Ponekad potencijalni stanari dobiju samo jedan telefonski poziv u kojem im kažu da ne mogu unajmiti stan. Mogućnost žalbe ne postoji jer se procjena lokalnih vlasti ili policije ne smatra službenom odlukom.
Policija tvrdi da takvu vrstu provjere radi na temelju članaka 16 i 20 Zakona o policijskim informacijama (WPG), prema kojem je policiji dozvoljeno prosljeđivati podatke u svrhu očuvanja javnog reda. Međutim, Stef Blok, ministar stanovanja i sektora središnje vlasti, tvrdi da to nije dozvoljeno.
On tvrdi da WPG "ne daje pravnu osnovu za odbijanje stanovanja" i naglašava kako trenutno "ne postoje preventivne mjere kojima je cilj spriječiti useljenje problematične ili s kriminalom povezane osobe".
Ministar želi legalizirati praksu
No, ministar Blok želi ozakoniti tu praksu novim amandmanom (objašnjenje). O njemu trenutno raspravlja Parlament, no glavno savjetodavno tijelo vlade, nizozemsko Državno vijeće, smatra da bi ga ministar trebao povući.
"Selektivno dodjeljivanje stanovanja na temelju rezultata provjere predstavlja ozbiljno narušavanje temeljnih prava na slobodu poslovnog nastana, slobodnog kretanja ljudi i poštovanja osobne privatnosti potencijalnog stanara. Savjetodavni odjel Državnog vijeća smatra da nije dokazana nužnost takvog prijedloga jer nema činjenica o prirodi, razmjeru i ozbiljnosti problema. Nije dokazano ni da je aktivacija takvih dalekosežnih mjera srazmjerna. Konačno, Odjel zaključuje nema uvjerljivih dokaza o učinkovitosti prijedloga".
Vijeće također smatra kako je praksa donošenja suda o nekome samo na temelju dostupnih policijskih podataka predrastična jer je teško utvrditi točnost takvih informacija. Navodi o uznemiravanju nisu uvijek nužno točni i ne mora značiti da je za to kriva dotična osoba. Osim toga, fraze poput "uznemiravajuće ponašanje" i "problemi s bukom" su nejasne i vrlo subjektivne.
Ni parlament nije uvjeren
D66 (Demokrati), ChristenUnie (Kršćanska unija), SP (Socijalisti) i CDA (Kršćanski demokrati) još uvijek nisu uvjereni i imaju mnogo pitanja oko potrebe za tom mjerom, ali i njene učinkovitosti. D66 tvrdi kako 380 općina ne provodi provjeru te uspijeva spriječiti potencijalne probleme drugim metodama.
VVD (Liberali) su jedini koji podržavaju prijedlog: "Važnost sigurnog životnog okruženja mnogo je bitnije od ograničavanja drugih temeljnih prava". Druge stranke nisu predale pitanja oko prijedloga zakona.
Kao alternativu takvoj dubinskog istrazi, općina može koristiti manje dalekosežnu provjeru. Potencijalni stanar može "samo" predati potvrdu o nekažnjavanju (VOG). U njoj se navodi samo ono ponašanje zbog kojeg potencijalnom stanaru doista može biti zabranjeno useljenje u željeni stan ili kuću.
Autor članka: Privacy Barometer.