Doživotna kazna u Nizozemskoj u suprotnosti s ECHR-om

Nizozemski sud ubojicu je osudio na zatvorsku kaznu u trajanju od 30 godina jer smatra da je praksa doživotnog zatvora u Nizozemskoj u suprotnosti s Europskom konvencijom o ljudskim pravima.

"Prema presudi suda, iz sudske prakse Europskog suda za ljudska prava (ECtHR) ne proizlazi da je doživotna kazna zatvora u Nizozemskoj nužno u sukobu s Člankom 3 Europske konvencije o ljudskim pravima (ECHR). Međutim, sud tvrdi da se iz te sudske prakse može zaključiti kako je praksa doživotnog zatvora u Nizozemskoj suprotna zahtjevima koji proizlaze iz ECHR-a, zašto što de facto nema nikakve mogućnosti skraćenja dosuđene kazne. Iz tog razloga, sud je odlučio da neće dosuditi doživotnu kaznu."

Slučaj braće R.

Nizozemski sud u Assenu objavio je 24. studenoga svoju odluku u slučaju braće R., optužene da su u studenom 2012. ubili gospodina Smita u Nacionalnom parku Dwingelderveld te bračni par Veenendaal u Exloou u srpnju 2013.

Stariji brat osuđen je na 30 godina zatvora i naknadni pritvor u bolnici, a mlađi na zatvorsku kaznu u trajanju od 30 godina. Po mišljenju suda, ubojstvo i pljačka gospodina Smita dokazani su u slučaju starijeg brata; u slučaju mlađeg nije dokazana namjera. Obojica su osuđena za ubojstvo supružnika Veenendaal i u tom su slučaju djelovali s predumišljajem.

Sud starijeg brata smatra potpuno odgovornim jer je trebao - i bio sposoban - za donošenje bolje prosudbe. Sud ga je doživio kao inicijatora zločina; mlađeg brata smatra na neki način manje odgovornim.

Maksimalni privremeni zatvor

Javni tužitelj tražio je kaznu doživotnog zatvora za oba brata. U slučaju onog starijeg, sud nije odredio tu kaznu jer su u nizozemskoj pravosudnoj praksi pomilovanja za zatvorenike osuđene na tu kaznu rijetka. Zbog toga je doživotna kazna doista doživotna, bez ikakve mogućnosti puštanja u budućnosti.

To je u suprotnosti s Člankom 3 Europske konvencije o ljudskim pravima. Dakle, sud je starijeg brata osudio na maksimalni privremeni zatvor od 30 godina i obvezatnu hospitalizaciju u periodu nakon izvršenja zatvorske kazne.

Iako mlađi brat nije u potpunosti odgovoran te je presuđeno da je imao manju ulogu od svog brata, sud je i njemu odredio kaznu od 30 godina zatvora. Prema mišljenju suda, ozbiljnost činjenica ne dopušta blažu kaznu. U njegovom slučaju nisu nametnute nikakve dodatne mjere.

Presude pročitajte ovdje i ovdje.