Tamo gdje nema slobodnih medija nema nade za slobodu

Iako se stavovi autoritarnih vođa kroz vrijeme nisu toliko promijenili, medijski krajolik jest. Sada je pristupačniji - i zreo za zloupotrebu - kao ikada prije.

Autoritarni vođe - čak i oni demokratski izabrani - vole kriviti medije jer ukazuju na njihove laži, korupciju ili bilo što drugo za što su se nadali da će ostati skriveno. To nije ništa novo. Isto je bilo i prije gotovo 100 godina. Kao što je Timothy Snyder, slavan zbog svoje knjige Black Earth: The Holocaust as History and Warning, podsjetio u nedavnom članku, u Njemačkoj su nacisti 1930-ih koristili frazu “Lügenpresse” kako bi diskreditirali novinare koji su pokušavali izvještavati o njihovoj aktivnosti. Lügenpresse, kao što ste vjerojatno pogodili, u prijevodu znači "lažne vijesti". Nacistički političari tada su koristili taj izraz kao što ga političari koriste i danas. Predsjednik Češke Milos Zeman, mađarski premijer Viktor Orbán i američki predsjednik Donald Trump imaju posebnu sklonost za taj termin.

No, dok se stavovi političara možda i nisu mnogo promijenili kroz vrijeme, medijski krajolik jest. Ulazak na medijsko tržište lakši je nego ikada. S pojavom interneta svatko sa skromnim oglašivačkim budžetom može postati vidljiv bez ikakve muke. A tko ima više novaca od prijatelja autoritarnih lidera, koji se bogate putem namještenih natječaja za preskupe ugovore o javnoj nabavi? Oni koriste taj ilegalno stečeni novac za kuće za odmor i luksuzna putovanja i slično, ali i za nešto drugo: kupovanje neovisnih nacionalnih medija. Autoritarni vođe - u biti, svi političari - ispravno shvaćaju da, ako kontroliraju što glasači vide i čuju, mogu učinkovito kontrolirati njihovo mišljenje o javnoj politici - i time kako oni glasaju.

Trebate prihvatiti funkcionalne preferencijalne kolačiće kako biste vidjeli ovaj sadržaj.

Najbolji prijatelji kao mediji

Situacija je još i gora zato što živimo u vlastitim mjehurićima. Često čitamo i dijelimo samo one informacije o političarima samo ako dolaze od naših prijatelja i obitelji. Nerviraju nas oni koji dijele ulizivačke informacije o "drugoj strani" i pronalazimo način kako da ih isfiltriramo. Ili to za nas radi Facebookov algoritam. Radi se o tribalizmu i jednom kad je netko uvjeren da je druga strana neprijatelj, teško je odvojiti se od toga. Mi volimo čuti ono u što vjerujemo i volimo da nas naši prijatelji i mediji podržavaju. Ta dva elementa odsijecaju ljude od realnosti i ozbiljno ograničavaju izvore kojima se oni obraćaju kako bi dobili informacije.

To je pogotovo lako kad ono što čujete dolazi od navodno pouzdanog izvora - vaše vlade, barem indirektno. Današnje autoritarne vlade šire propagandu kroz medije koji su u direktnom vlasništvu najboljih prijatelja autoritarnih vođa. Oni kupuju novinske kompanije, oglašivačke kuće i tiskare.

Dobra je stvar to da uvijek postoji barem nekoliko novinara koji i dalje postavljaju razborita pitanja ili ulažu zahtjev za pristup javnim informacijama. A kako autoritarni vođe reagiraju na te "preživjele"? Da, oni su lažljivci - "lažne vijesti". Zatim usvajaju još više zakona kako bi ih ušutkali, ako ne i gore. U Mađarskoj, novinari su isključeni iz zgrade parlamenta. Na Malti, u Slovačkoj, Bugarskoj i Rusiji, radoznale se novinare ubija.

Pluralizam, molim

Tu se trenutno nalazimo. I odgovor za to nije borba protiv lažnih vijesti, odnosno jačanje diskursa kojeg stvaraju autoritarni lideri. Umjesto toga, mi moramo učiniti ono što oni ne žele da učinimo: osigurati pluralizam medija, kompeticiju i slobodni dotok informacija. Ako to ne učinimo, vlade će nastaviti manipulirati javnim mišljenjem kako bi stvorile podršku za politike koje napadaju vrijednosti ljudskih prava i organe koji drže demokraciju snažnom, poput sudova, nevladinih organizacija i nacionalnih institucija za ljudska prava. To čine iz jednog jedinog razloga, i to ne kako bi učinili svoje ljude sigurnima ili poboljšali njihove živote. To čine kako bi ostali na vlasti. Da, zaista je tako jednostavno.

Vrijeme je da institucije EU i demokratske nacionalne vlade predstave mjere i pravne standarde i na razini EU, ali i na nacionalnoj razini, kako bi pomogle kreirati okruženje u kojem se slobodni i pluralistički mediji mogu širiti.