Vrijeme je za neke odgovore o autoritarnim populistima

Nova knjiga u izdanju Libertiesa objašnjava zašto sve veći broj birača podržava političare s autoritarnim agendama te kako progresivci mogu odgovoriti.

Akademici pišu tolike knjige o populizmu da biste mogli pomisliti da smo dosad pronašli odgovor na ultimativno pitanje: zašto sve veći broj birača odabire kandidate s autoritarnim agendama? Pogotovo kada se to čini suprotno intuiciji. Žene glasaju za ženomrsce. Ljudi u ranjivoj ekonomskoj poziciji glasaju za korumpirane političare koji bogatima daju porezne olakšice. Birači se čine zadovoljni odbaciti jamstva koja nas štite od zloupotrebe vlade, kao što su građanske slobode i neovisno pravosuđe. Zašto radije vjeruju moćnicima da nas vrate u 'bolja vremena' kada je društvo bilo heteroseksualnije, bjelije i patrijarhalnije?

Najvećim dijelom mainstream javne debate o populizmu dominiraju politički znanstvenici. Neki od njih tvrde 'stvar je u ekonomiji, glupane!' Globalna recesija značila je da su siromašniji, slabije obrazovani bijelci ljuti što su njihova radna mjesta ugrozili nisko kvalificirani migranti i slobodna trgovina. Drugi tvrde 'nije ekonomija, glupane, stvar je u kulturi'. Siromašniji, slabije obrazovani bijelci anksiozni su zato što migranti, etničke manjine, feministice i LGBTI osobe prijete tradicionalnim kulturnim normama i njihovu statusu u društvu. Drugi tvrde da je problem u terorizmu, koji se povezuje s migrantima i grupama etničkih manjina. Neki stručnjaci tvrde da je to samo običan rasizam i seksizam. A u raspravu su pomiješani suprotstavljeni dokazi o tome kako se uklapaju dob, obrazovanje, religioznost i podjela na ruralno i urbano. Barem se čini da se svi slažu da su birači ljuti na mainstream političku elitu zato što dopušta da se to događa pod njihovom paskom.

Nije da su mainstream komentatori u krivu. No, smislili su toliko mnogo alternativnih, naoko kontradiktornih objašnjenja da nismo uspjeli pravilno definirati problem. A to znači da ne možemo doći do učinkovitih rješenja.

Zašto birači prihvaćaju autoritarne političke stavove?

To je ono što ova knjiga mijenja. Koristeći desetljećima zanemarena istraživanja iz područja socijalne psihologije, dat će vam koherentno objašnjenje, ono koje pronalazi smisao u svim očitim kontradikcijama. Ljudi koji imaju autoritarne političke stavove teže glasati za populističke autoritarne političke stranke koje nude autoritarne politike. Želite znati zašto ljudi glasaju za autoritarne populiste? Onda se fokusirajte na to zašto ljudi (između oko 30 i 60 posto birača u EU) sve više podržavaju autoritarne političke stavove.

U suštini, postoje dvije vrste autoritarnih glasača. Postoje neegalitaristi koji vjeruju u održavanje socio-ekonomskih hijerarhija. I postoje opresivni tradicionalisti koji vjeruju u održavanje tradicionalnih kulturnih normi, a koji žestoko kažnjavaju ljude koji odstupaju od tih normi i koncentriraju moć u snažnom lideru kako bi održali poredak. Te grupe ne glasaju za autoritarne populiste sve dok se ne aktiviraju njihovi uspavani stavovi. Neegalitariste aktivira kada misle da prethodno marginalizirane skupine prijete njihovom društvenom ili ekonomskom statusu, poput žena, LGBTI osoba, etničkih manjina i migranata. Opresivne tradicionaliste trigerira kada smatraju da se njihove skupine nalaze pod prijetnjom - od strane marginaliziranih skupina ili elite. I reagiraju na ekonomske šokove, promjene tradicionalnih kulturnih normi ili prijetnju fizičkoj sigurnosti.

Dakle, ekonomska recesija, rastuća nejednakost, migracija, terorizam, socijalne i kulturne promjene, natjecanje za poslove i javne usluge odigrali su ulogu u usponu populističkih autoritarnih vođa.

Autoritarni birači su ljuti i na 'elitu' koja je dopustila ili ohrabrila pojavu tih izvora prijetnje i kompeticije. I žele snažnog lidera koji će ponovno uspostaviti tradicionalna kulturna pravila - to uključuje žene koje glasaju za ženomrsce jer vjeruju u tradicionalne rodne uloge. Autoritarni birači favoriziraju i oštre kazne za svakoga za koga misle da prijeti grupi - tako se Trump izvlači kada govori da bi se na migrante trebalo pucati, odvajati od njihove djece ili na njih baciti suzavac. I zato autoritarne vlade sve više napadaju aktiviste i neovisne sudove: oni su prepreka na putu snažnog lidera koji obećava politike za koje kažu da će održati grupu sigurnom, snažnom i stabilnom.

Sve sofisticiraniji političari

U prošlosti su ta dva tipa autoritarnog birača bila raspršena po pitanju toga za koje su stranke glasali. Ono što sada vidimo su sve sofisticiraniji političari koji su uspjeli trigerirati i ujediniti te birače iza sebe u dovoljnoj mjeri da dobivaju referendume (poput Brexita) ili izbore (kao u SAD-u, Mađarskoj i Poljskoj). Ti političari kapitalizirali su neke od pravih izvora prijetnje i kompeticije (kao što su ekonomska kriza i terorizam), a ponekad su jednostavno proizveli prijetnju i kompeticiju uz pomoć medija (kao s migracijom). I označili su manjinske skupine kao izvor anksioznosti svojih pristaša.

Knjiga objašnjava odakle proizlaze autoritarni politički stavovi, uključujući ulogu faktora kao što su obrazovanje, spol, dob, religija, podjela na ruralno i urbano te radni status. I tada predlaže učinkovite protumjere. To je nešto što nam zbunjujuće analize političkih znanstvenika nisu omogućile da učinimo. Te protumjere ukorijenjene su u ljudskim pravima zato što su ih arhitekti standarda ljudskih prava kalibrirali tako da stvore okruženje u kojem autoritarni vođe više nikada ne mogu preuzeti vlast.

Od siječnja ćemo donositi uvide iz knjige u obliku kratkih blogova (kraćih od ovog!). Ili, možete ići zadubiti se u knjigu. Tamo ćete pronaći detalje, u slučaju da već sada imate pitanja.

Knjigu u pdf formatu preuzmite ovdje.

Knjigu u ePub formatu preuzmite ovdje.