Tech & Rights

#MeAndMyRights: Masovni nadzor nema smisla

Zašto? Jer je beskoristan i opasan. Sigurnosnim službama su u zaustavljanju terorizma pomagale samo tradicionalne metode prikupljanja obavještajnih podataka. Masovni nadzor - koji ne daje rezultate - uzima resurse tehnikama koje doista funkcioniraju.

by Israel Butler

Svi dostupni dokazi pokazuju da se, kada su sigurnosne službe uspjele uhvatiti pravog osumnjičenika za terorizam, to nikad nije dogodilo zahvaljujući dokazima prikupljenima putem masovnog nadzora. Umjesto toga, uhvaćeni su na temelju dokaza pronađenih pomoću tradicionalnih metoda prikupljanja informacija. Ti prokušani i testirani alati uključuju policijske istrage, ciljani nadzor osumnjičenika, informacije doušnika ili dojave prijatelja, rođaka ili članova zajednice kojoj osumnjičenik pripada.

Pročitajte prijašnje članke iz serijala #MeAndMyRights

Slično, istraživanja pokazuju da nije nedostatak masovnog nadzora bilo to što je spriječilo sigurnosne službe da interveniraju i zaustave veliku većinu terorističkih napada na Zapadu od 2001. godine. Teško je naći napad u kojem sigurnosne službe zapravo već otprije nisu znale neke ili sve počinitelje. Sigurnosne službe ih nisu uspjele zaustaviti jer ih nisu detaljno pratile u vrijeme kada su izveli napade. Zašto ne? Obično je riječ o tri razloga, a nijedan od njih nije izostanak masovnog nadzora. Prvo, sigurnosne službe nisu imale resurse da nadziru sve osumnjičenike koje žele. Zato moraju prioritizirati. I ponekad, odrede krive prioritete. Drugo, ignorirale su dojave o specifičnim osumnjičenicima koje su primile od sigurnosnih službi drugih vlada. Treće, sigurnosne službe nisu bile dobre u dijeljenju informacija sa svojim vlastitim odjelima i drugim vladinim službama ili nisu djelovale na tragu informacija koju su dobile od njih. To pokazuje da masovni nadzor nije dio odgovora na terorizam. Umjesto toga, sigurnosne službe trebaju imati više resursa i trebale bi biti bolje organizirane. To bi im omogućilo da drže na oku veći broj poznatih osumnjičenika i da pravilno surađuju s drugim vlastima.

Masovni nadzor je opasan jer zahtjeva novac za opremu i osoblje koje će analizirati i istraživati informacije, a ipak ne daje rezultate. Novac i ljudi koje se ulaže u masovni nadzor mogli bi ići u poboljšanje tradicionalnih oblika istraživanja koje nas doista čine sigurnijima. Osim toga, masovni nadzor proizvodi mnogo nebitnih informacija koje odvlače istražitelje od pravih prijetnji za koje već znaju.

Pročitajte prijašnje članke iz serijala #MeAndMyRights

U 2016. i 2017. godini dogodili su se neki napadi, primjerice napad kamionom u Nici i nekoliko napada 'vukova samotnjaka' u SAD-u i Njemačkoj, u kojima uključene osobe nisu otprije bile poznate sigurnosnim službama zbog povezanosti s terorizmom ili nasilnim ekstremizmom. Obično, ti su ljudi bili poznati drugim službama, ili zbog kriminalne aktivnosti i/ili problema s mentalnim zdravljem. Europol, agencija Europske unije za provedbu zakona, upozorila je da su problemi s mentalnim zdravljem, a ne stvarna ideološka predanost nasilnom ekstremizmu, ključni faktor iza napada u stilu 'vuka samotnjaka'. Opet, masovni nadzor nije pravi način za rješavanje tih vrsta napadača: zašto prikupljati ogromnu količinu informacija o općoj javnosti kada su počinitelji često pojedinci koji su već došli u kontakt s vlastima? Umjesto toga, čini se razumnijim da vlade osiguraju iduće: prvo, daju prikladnu skrb i podršku osobama koje imaju probleme s mentalnim zdravljem, a koje bi mogle biti podložne utjecaju da nasilno djeluju; drugo, da spriječe ljude da se okrenu nasilnom ekstremizmu za vrijeme boravka u zatvoru.

Ako želite detaljnije informacije ili ste zainteresirani za dokaze i istraživanja na koja se pozivamo, ovdje pogledajte naše cjelovito izvješće 'Sigurnost kroz ljudska prava'.

#MeAndMyRights