#MeAndMyRights: Demokracija ovisi o privatnosti kako bi mogli pozvati naše lidere na odgovornost

Kreatori javnog mnijenja ne razvijaju samo nove ideje koje bi mogle postati društvena pravila. Stvaraju i nove informacije o tome kako se postojeća pravila primjenjuju u praksi - to se naziva demokratskom odgovornošću. Za to im je potrebna privatnost.

U posljednjem smo članku vidjeli da kreatori javnog mnijenja trebaju privatnost kako bi stvarali i razvijali nove ideje koje zatim mogu dati na javnu raspravu. Vidjeli smo da javnost treba privatnost kako bi istraživala, razmišljala i raspravljala o novim idejama te odlučila hoće li ih prihvatiti ili odbaciti. To smo nazvali društvenom inovacijom i to je jedan od razloga zašto demokracija postoji - kako bi zakoni mogli odražavati razvoj društvenih pravila i mišljenja.

No postoji još jedan aspekt demokracije. Kao što nam ona dopušta da kažemo što bi trebao biti zakon, demokracija nam omogućava da provjerimo drže li se naši politički, vjerski i poslovni vođe tih pravila. Vlade dolaze i padaju s vlasti ovisno o tome jesu li ljudi zadovoljni načinom na koji su stvarale i implementirale pravila. To možemo nazvati demokratskom odgovornošću.

Pročitajte prijašnje članke iz serijala #MeAndMyRights

Gdje se u to uklapaju kreatori javnog mnijenja? Kreatori javnog mnijenja ne kreiraju i razvijaju samo nove ideje koje bi mogle postati društvena pravila. Kreatori javnog mnijenja stvaraju i nove informacije oko toga kako se postojeća pravila primjenjuju u praksi. Novinari, akademici, političari, aktivisti i nevladine organizacije konstantno osiguravaju da se moćni ljudi u društvu drže pravila. Oni istražuju i informiraju javnost kad političari uzimaju mito od kompanija, kad policija zloupotrebljava svoje ovlasti ili kada je vada donijela lošu odluku, primjerice pokrenula rat na temelju netočne informacije.

Kad kreatori javnog mnijenja pomažu u pozivanju naših lidera na odgovornost, oni zahtijevaju privatnost. Ne trebaju privatnost kako bi bili slobodni od društvene kontrole, jer oni ne propitkuju društvena pravila ili razvijaju nove koncepte. Privatnost im je potrebna kako bi se osigurali da neće biti izloženi nekoj vrsti osvete lidera koje istražuju.

Kreatore javnog mnijenja ili one kojim im pomažu redovito se kažnjava zbog rada na nepopularnim pitanjima. Primjerice, novinari koji pišu o terorizmu ili Bliskom istoku stavljeni su na vladine liste sumnjivih osoba i podvrgnuti pretraživanju te se njihovim izvorima prijeti ili nanosi šteta. Zviždače koji pokušavaju prokazati zloupotrebe u vladama ili tvrtkama često se disciplinira, gube svoje poslove, progoni ih se ili čak ubija. Sigurnosne službe su se infiltrirale u nevladine organizacije, primjerice one koje zagovaraju zaštitu okoliša, mira, protive se nuklearnom oružju, zalažu za građanske slobode, jednakost i protive aparthejdu, i uništile te organizacije te živote aktivista. Čak i akademici ostaju bez posla, unaprjeđenja i sredstava za istraživanja jer su radili na temama koje su vlade smatrale neobičnima.

Pročitajte prijašnje članke iz serijala #MeAndMyRights

Demokratska odgovornost oslanja se na privatnost jer omogućava kreatorima javnog mnijenja da slobodno istražuju, bez straha da ih gledaju oni koji su na poziciji moći. Privatnost omogućava kreatorima javnog mnijenja da rade bez bojazni da ugrožavaju svoje vlastite živote ili karijere ili živote i karijere drugih ljudi.

Ako želite detaljnije informacije ili vas zanimaju dokazi i istraživanja na koja se pozivamo, ovdje možete pogledati naše cjelovito izvješće 'Sigurnost kroz ljudska prava'.