Zabrana izlaska na uvjetnu slobodu krši prava zatvorenika koji izdržavaju doživotnu kaznu u Litvi

Europski sud za ljudska prava presudio je da se zatvorenicima ne bi trebalo u potpunosti oduzeti nadu da će jednog dana moći dokazati da su se promijenili nabolje i da su pogodni kandidati za izlazak na uvjetnu slobodu.
Europski sud za ljudska prava (ECtHR) presudio je da postojeća zabrana skraćivanja doživotne kazne zatvora u Litvi krši prava osuđenika.

U predmetu Matiošaitis i drugi protiv Litve osam osuđenika koji izdržavaju doživotnu kaznu zatvora teretilo je Litvu da je prekršila članak 3 Konvencije (zabrana nečovječnog i ponižavajućeg postupanja).

Zabrana izlaska na uvjetnu slobodu

Podnositelji tužbe koji služe zatvorske kazne zbog različitih teških kaznenih djela željeli su dokazati da im država u biti ne daje mogućnost ranijeg izlaska na slobodu, čak i ako se njihovo ponašanje popravilo te više ne predstavljaju javnu prijetnju.

Zakon o izvršavanju kazne zatvora u Litvi ne dopušta doživotnim zatvorenicima izlazak na uvjetnu slobodu. Prema postojećem zakonu takvi se zatvorenici mogu nadati jedino predsjedničkom pomilovanju.

Europski sud za ljudska prava je, procjenjujući primjenu predsjedničkog pomilovanja, utvrdio da je postupak jasan i nedvosmislen, ali da on ne podrazumijeva davanje obrazloženja u slučaju odbijanja zahtjeva zatvorenika.

Osuđenicima se ne daje do znanja kako bi se trebali promijeniti da bi bili pomilovani, a odluke o pomilovanju ne mogu se osporavati ni na sudu.

Pomilovanje kao iznimka, ne pravilo

Europski sud za ljudska prava razmatrao je i činjenicu da se pomilovanje nikada ne daje zatvorenicima koji izdržavaju doživotnu kaznu zatvora.

Statistika pokazuje da je od 35 osuđenika koji su zatražili pomilovanje samo jedan pomilovan. Sud je na temelju toga zaključio da je tvrdnja podnositelja tužbe (da je taj slučaj bio tek iznimka) osnovana.

Praksa Suda pokazuje da pravo na reviziju kazne dosuđene osuđeniku podrazumijeva preispitivanje svih relevantnih podataka kako bi se procijenilo je li daljnji ostanak u zatvoru opravdan.

Štoviše, osuđenici moraju znati što moraju učiniti i kako se moraju promijeniti da bi imali šanse postati kandidati za prijevremeno puštanje na slobodu.

Pravo na nadu

Sud smatra da se zatvorenicima ne bi trebalo u potpunosti oduzeti nadu da će jednog dana svojim postupcima moći dokazati da su se promijenili nabolje. To što ih se osuđuje da ostatak života provedu u izolaciji, bez ikakve nade da dokažu da su se promijenili, dovodi do uvjeta koji ponižavaju ljudsko dostojanstvo.

Sud je također naglasio da država trenutno ne planira reformu tog dijela zakona.

Zbog navedenog sud je jednoglasno utvrdio da je Litva prekršila članak 3 Konvencije.

Human Rights Monitoring Institute (Institut za praćenje ljudskih prava) sudjelovao je u postupku kao treća stranka, koja je podržala podnositelje tužbe.

Karolis Liutkevičius, odvjetnik koji je zastupao Institut u tom postupku, smatra da je najlakši način na koji bi se mogla provesti presuda Suda taj da se jednostavno ukine zabrana izlaska na uvjetnu slobodu za zatvorenike koji izdržavaju doživotnu kaznu zatvora.