Pobornici zakona tvrde da je "on odgovor na potrebu razvijanja novih elemenata sustava za sprečavanje i borbu protiv seksualnog zlostavljanja u Poljskoj, pogotovo u slučaju djece i mladih".

Zakon, među ostalim, predlaže uspostavu registra seksualnih prijestupnika koji bi se sastojao od dvije odvojene baze podataka: one s ograničenim pristupom, ali i one javne.

Prvoj bazi podataka pristup bi imala država i lokalna tijela kao i obrazovni centri te organizatori aktivnosti za djecu i mlade.

Druga baza podataka bila bi javna. Sadržavala bi podatke o osobama koje su osuđene za silovanje djece mlađe od 15 godina te onima koji su više puta počinili takva kaznena djela.

'Nije učinkovit'

Helsinška fundacija za ljudska prava tvrdi da "javni registar nije učinkovit instrument za borbu protiv seksualnog zlostavljanja". No, pritom se ne protivi tome da se u poljski zakon uvrsti mehanizam registracije seksualnih prijestupnika.

"Vjerujemo da bi pristup takvoj bazi podataka trebala imati samo mala skupina korisnika", tvrdi Piotr Kładoczny, tajnik odbora HFHR-a .

HFHR smatra da bi se trebalo odustati od ideje javnog registra seksualnih prijestupnika.

"Javnosti dostupan registar nije učinkovita mjera za smanjivanje rizika od seksualnih kaznenih djela i njegovo uvođenje uzrokovalo bi nepotrebnu društvenu zabrinutost, ali i vodilo nizu negativnih posljedica za obitelji seksualnih prijestupnika", tvrdi Kładoczny.

Smanjuje mogućnost liječenja

Još je jedna organizacija, Poljsko udruženje za seksologiju (PTS), izrazilo negodovanje zbog javnog registra seksualnih prijestupnika.

PTS naglašava da bi postojanje takvog registra, među ostalim, smanjilo mogućnost liječenja seksualnih prijestupnika jer njihov povratak u društvo čini nemogućim.