Hoće li Europska Unija nakon odlaska Britanije lakše zaštititi svoje temeljne vrijednosti?

Odlazak Britanije, euroskeptične države koja je držala do ljudskih prava, imat će miješane posljedice za politiku temeljnih prava Europske unije.
Britanski političari i mediji su tijekom proteklog desetljeća neprestano pozivali na ukidanje britanskog Zakona o ljudskim pravima, zatim da se zemlja povuče iz Europske konvencije o ljudskim pravima i da se ograniči pravni učinak Povelje o temeljnim pravima Europske unije.

No, to ne znači da je Ujedinjeno Kraljevstvo neprijateljski raspoloženo prema samim pravima. Glavna pritužba oko tih pravila ne odnosi se na njihov sadržaj. Radi se o činjenici da ih se (krivo) percipira kao europska pravila koja su nametnuli europski birokrati i koja nadziru europski suci. No, čak su i euroskeptici u Britaniji dosta privrženi 'građanskim slobodama'. Koncept građanskih sloboda Britancima bolje zvuči, iako se po sadržaju ne razlikuju od prava iz Europske konvencije.

Britanski odnos prema pravima daleko je od savršenog - tu su, primjerice, nedavni pokušaji vlasti da legaliziraju masovni nadzor. No, u usporedbi sa svojim brojnim, ubrzo bivšim, partnerima iz EU, Ujedinjeno Kraljevstvo dobro stoji. Ono ima kvalitetno pravosuđe koje se može pohvaliti visokim integritetom, vjerojatno najbolju javnu televiziju na svijetu, državnu instituciju za promociju ljudskih prava kojoj je UN dao 'A' rejting, nisku razinu korupcije i općenito postojanu parlamentarnu demokraciju.

Navedene nacionalne karakteristike znače da će odlazak Britanije iz EU imati miješane posljedice za Unijin pristup politici temeljnih prava.

1. EU će izgubiti inspirativnu državu članicu. Velika Britanija je često dobivala pohvale u EU, pogotovo na području borbe protiv rasne ili spolne diskriminacije. Britanski zakoni kojima se zabranjuje diskriminacija žena i manjina stariji su od EU pravila kojih 30 godina.

Ujedinjeno Kraljevstvo slovi kao lider na području borbe protiv zločina iz mržnje, što će, nadaju se svi, ponovno dokazati u rješavanju vala postreferendumske ksenofobije. Britaniju se smatra i pionirom u ukidanju etničkog profiliranja - društveno štetne i neučinkovite policijske prakse s kojom se mnogi od britanskih europskih partnera, primjerice Francuske i Nizozemske, još uvijek nisu izborili.

Agencija Europske unije za temeljna prava, koja prikuplja primjere dobre prakse diljem Europe kako bi pomogla vladama da uče jedne od drugih, često je isticala britanske primjere odnosa prema pravima kao model kojeg bi trebale slijediti i druge zemlje. Njeni istraživači često su se mučili s time kako postići da i ostale države budu jednako zastupljene u primjerima 'obećavajuće prakse' jer je Britanija obično imala neproporcionalno visok broj dobrih praksi u odnosu na susjede.

2. Odlazak Velike Britanije mogao bi deblokirati napore drugih vlada da ojačaju zaštitu prava u EU. U proteklih nekoliko godina Britanija se protivila bilo kojim mjerama koje su mogle izgledati kao da EU dobiva veće ovlasti - čak i ako se radilo o vrijednostima koje Britanija zagovora kod kuće i vani, poput vladavine prava i demokracije:

  • Velika Britanija je odgovorna za odgađanje procesa priključivanja Europske Unije Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. Ako se EU pridruži Konvenciji to će omogućiti individualnim osobama da se, ako EU narušava njihova prava, obrate direktno sudu u Strasbourgu (ne nacionalnim vlastima).
  • Britanija je uništila napore da se kazneni zakon Europske unije uvrsti na listu tema o kojima može izvještavati Agencija Europske unije za temeljna prava. Istraživanje agencije moglo bi pomoći u detektiranju građana koje njihov vlastiti pravosudni sustav, ili pravosuđe neke druge države, ne tretira pravedno.
  • Njemačka, Nizozemska, Finska i Danska pozvale su 2013. Uniju da pronađe nove načine zaštite temeljnih prava, vladavine prava i demokracije u Europi. Komisija je na taj zahtjev odgovorila 2014,. uspostavljanjem 'okvira vladavine prava' koji joj omogućuje da istraži članicu EU koja ugrožava vladavinu pravu, kao što je trenutno slučaj s Poljskom.

Velika Britanija je pokušala sabotirati novu proceduru Europske komisije. Znajući da će presuditi protiv Komisije, Velika je Britanija zatražila od pravne službe Vijeća da preda svoje mišljenje o legalnosti okvira. To je izazvalo čuđenje drugih zemalja jer su takvi zahtjevi obično rezervirani za državu koja predsjedava EU (tada je bio red na Italiji). Teško je pronaći ijednog pravnog stručnjaka iz EU koji se slaže s analizom pravne službe Vijeća.

  • Nacionalne vlade okupljene u Vijeću krenule su uspostavljati svoj vlastiti proces kako bi pomogle zaštititi vladavinu prava - godišnji 'dijalog o vladavini prava.' Prva dva održana dijaloga bila su iznimno skromna u svojim ambicijama što se djelomično pripisuje britanskom protivljenju prema širenju nadležnosti EU. Nedavno je sve više zemalja, primjerice Belgija i Italija, počelo pozivati na jačanje procesa, a Brexit je maknuo značajnu prepreku prema napretku.

3. Nazadne vlade u Poljskoj i Mađarskoj postat će ranjivije na pritisak EU. Britanske vlasti su se svrstale uz Viktora Orbána u Mađarskoj i Beatu Szydło u Poljskoj u zamjenu za njihovu podršku oko izbjegličke politike i u pregovorima koji su prethodili referendumu o Brexitu. Britanska podrška je potkopala napore Unije i drugih vlada da političkom izolacijom naprave pritisak na te režime zbog napada na tamošnje sudove, javne medije i slabljenje zaštite ljudskih prava.

Bez Ujedinjenog Kraljevstva, EU bi mogla biti u boljoj poziciji da se spasi. Populisti ne samo da žele ukinuti EU; oni žele srušiti Unijine vrijednosti demokracije, temeljnih prava i vladavine prava. Unija se nije mogla suočiti s tom prijetnjom dok ju je njena njena članica, i to još utjecajna poput Velike Britanije, kočila.