Ljudska prava: čemu se možemo nadati za vrijeme bugarskog predsjedavanja Europskom unijom?

Krasimir Kanev, predsjednik Bugarskog helsinškog odbora, članice Libertiesa, analizira ulogu ljudskih prava u Programu bugarske vlade za predsjedavanje Vijećem Europske unije.

Bugarska je vlada sredinom prosinca predstavila Nacionalnoj skupštini svoj Program za predsjedavanje Vijećem Europske unije. Program uspostavlja četiri prioriteta: ekonomski rast i socijalnu koheziju; europsku perspektivu za zapadni Balkan; sigurnost i stabilnost u snažnoj i ujedinjenoj Europi; digitalnu ekonomiju i vještine za budućnost. Nijedan od tih prioriteta nije povezan s ljudskim pravima. Štoviše, fraza "ljudska prava" i "temeljna prava" uopće se ne koriste u Programu. Nema nikakvih referenci na Povelju Europske unije o temeljnim pravima. Općenito, on ne pokazuje da Bugarska priznaje ljudska prava - koja bi trebalo osnažiti tijekom predsjedavanja - kao jednu od temeljnih vrijednosti Unije.

Vrlo razočaravajući prioriteti

Nakon što preuzme predsjedavanje Vijećem, koje se rotira između država članica, svaka je vlada odgovorna za utvrđivanje dnevnog reda i programa rada tijekom svog predsjedavanja.

Umjesto da spominje ljudska prava, bugarski Program puno govori o "upravljanju migracijom". Cilj je povećati učinkovitost "politike vraćanja ljudi", "upravljanja kontrolom granica" i "jačanje vanjskih granica" Unije u kontekstu "terorizma". U nekoliko slučajeva kad se spominju politike vezane uz ljudska prava Program govori da će bugarsko predsjedavanje raditi na jednakosti muškaraca i žena te na pravima osoba s invaliditetom i njihovoj integraciji u društvo. Međutim, ne spominje se ništa specifično.

Stoga je jasno da bugarsko predsjedništvo na namjerava adresirati nijedan od problema ljudskih prava u Uniji, koji su se dosad pokazali teško rješivima. Oni uključuju: potkopavanje vladavine prava te sustava provjere i ravnoteže u nekoliko država Unije; raširenu rasnu, etničku i religioznu diskriminaciju; islamofobiju i govor mržnje; diskriminaciju u nacionalnim sudskim procesima; ograničeni pristup jednakom obrazovanju za one koji su isključeni iz društva; konstantno sužavanje slobode medija; ograničavanje aktivnosti i, u nekim državama članicama, čak progon organizacija za ljudska prava.

Ti problemi vrlo su dobro definirani u izvještajima lokalnih promatrača ljudskih prava i međunarodnih organizacija koje se bave praćenjem ljudskih prava, uključujući Agenciju Europske unije za temeljna prava (FRA). Ona nisu bila adresirana ili barem nisu bila adresirana na adekvatan način u programskim dokumentima prijašnjih predsjedništava Vijeća, uključujući Program estonskog predsjedništva. Međutim, Bugarska, kao jedina država koja će preuzeti predsjedavanje dok se nalazi pod Mehanizmom za suradnju i verifikaciju čini se posebno nedoraslom da pokrene ikakvu promjenu.

'Duboka zabrinutost' zbog diskriminacije

Čak i ako zanemarimo komentare i preporuke promatrača iz nevladinih organizacija za ljudska prava i ograničimo se samo na one koje su nedavno uputila službena tijela Ujedinjenih naroda i Vijeća Europe, slika Bugarske ne čini se vrlo privlačnom. U 2017. godini dva UN-ova tijela dala su preporuke i komentare koji su dosta zabrinjavajući za zemlju koja se priključila klubu država s najvišim standardima zaštite ljudskih prava.

U svibnju je Odbor za suzbijanje rasne diskriminacije izrazio "duboku zabrinutost" zbog rastućeg broja slučajeva govora mržnje i zločina iz mržnje u Bugarskoj, koje prate nekažnjivost te su usmjereni protiv glavnih manjinskih skupina u zemlji: Turaka, Roma, Židova, Afrikanaca, izbjeglica i migranata. Odbor je istaknuo i "ustrajnu marginalizaciju romske manjine" u svim aspektima života, a pogotovo nasilne deložacije iz njihovih jedinih domova, segregaciju u obrazovanju i nedostatak pristupa plaćenom radu i zdravstvenoj skrbi. Odbor je izrazio zabrinutost i oko postupanja prema migrantima. Odbor je istaknuo u svojim zaključnim zapažanjima nasilne push backove s teritorija države, kao i loše postupanje prema njima te proizvoljni pritvor.

Mučenje i brojna druga kršenja prava

U prosincu je drugo tijelo UN-a, Odbor protiv mučenja, objavilo zapažanja koja još više zabrinjavaju. Ona su se odnosila na nekažnjavanje i rašireno loše postupanje prema zatvorenicima, pogotovo osobama romske manjine, u bugarskim policijskim postajama; nečovječno postupanje prema zatvorenicima i ljudima koji su smješteni u socijalnim i zdravstvenim institucijama; loše postupanje i tzv. push back tražitelja azila. Odbor je veliku zabrinutost i izrazio zbog činjenice da je u periodu od 2000. do 2010. stotine djece s intelektualnim poteškoćama umrlo u takvim institucijama i da nitko nije proglašen krivim. Odbor također navodi da je posljednjih godina došlo do nazadovanja u suradnji vlasti, koje odbijaju dopustiti neovisno, nevladino monitoriranje ljudskih prava u institucijama, te nevladinih organizacija.

Na regionalnoj razini, Bugarska je jedna od malobrojnih država Vijeća Europe za koju je 2015. godine Europski odbor za sprečavanje mučenja objavio javnu izjavu o nedostatku suradnje bugarskih vlasti po pitanju poboljšanja uvjeta u pritvoru. Odbor je također naveo sustavno policijsko zlostavljanje zatvorenika. Štoviše Bugarska je među državama s najvišim brojem neizvršenih presuda Europskog suda za ljudska prava po stanovniku. One se odnose na kršenje cijelog spektra ljudskih prava zaštićenih Europskom konvencijom o ljudskim pravima. Značajan dio njih tiče se ozbiljnih kršenja prava na život kao rezultat prekomjerne upotrebe sile i vatrenog oružja, kao i na mučenje, nečovječno i degradirajuće postupanje policijskih službenika.

Imajući sve to na umu, očekivanja da će bugarsko predsjedavanje adresirati ozbiljne probleme Unije oko ljudskih prava ne mogu biti velika. Teško je zamisliti da se stvari mogu značajno poboljšati tijekom narednog, austrijskog predsjedavanja jer je desničarska Slobodarska stranka dio tamošnje vladajuće koalicije. To predstavlja ozbiljan izazov zagovaranju koje provode organizacije za ljudska prava. Suočene sa sustavnim nedostatkom sredstava i vladinim pritiskom u nekoliko država, one moraju udvostručiti svoje napore kako bi postigle pozitivnu promjenu.