Bugarski helsinški odbor (BHC) želi da Europski sud za ljudska prava (ESLJP) obveže bugarsku državu da neće primijeniti administrativne i kaznene mjere protiv liječnika koji bi ženi pomogli pri porodu kod kuće.

Žena, identificirana kao D., obratila se sudu u Strasbourgu 2012. godine. Zahtjev se tiče njenog prava da se kao trudna majka odluči za porod izvan bolnice, u svom domu - dakle, bez da je se uznemirava, ali da dobije potrebnu pomoć liječnika.

Bugarsko zakonodavstvo zabranjuje porod kod kuće te predviđa administrativne i kaznene mjere za liječnike koji podržavaju tu praksu.

Ozbiljna kršenja prava žena

BHC je zahtjev podnio uoči njenog predstojećeg poroda. Ona je već dva puta rodila u bolnici, izložena prijetnjama i poniženju, i ne želi ponovno prolaziti kroz to iskustvo.

Pritisak koji bugarsko zakonodavstvo stavlja na ženu da ona, suprotno svojoj volji, rodi u institucionaliziranom bolničkom okruženju gdje se na porod gleda kao na medicinski rizik, a ne prirodni proces, a kojeg vode liječnici protivno volji i dostojanstvu žene te u suprotnosti sa zdravstvenim potrebama njenog djeteta, predstavlja ozbiljno kršenje njenog prava na osobni i obiteljski život koje je zaštićeno člankom 8 Europske konvencije o ljudskim pravima.

Bolni porodi

D. je svoje prvo dijete rodila 2008. godine. Liječnici su tijekom poroda primijenili postupak koji je ona eksplicitno odbila: koristili su Oxytocin i Prostaglandin kako bi stimulirali trudove unatoč tome što je ona željela prirodan porod te napravili Kristellerov zahvat zbog čega se dijete rodilo sa slomljenom ključnom kosti, hematomom i edemom na glavi.

Tijekom drugog poroda, 2012., D. je otišla u bolnicu tek kad je bilo prijeko potrebno. Platila je 1960 leva (1000 eura) za porod u vodi te prisustvo djetetova oca i doule tijekom poroda. Međutim, porod u vodi je bio loše iskustvo, kojeg su pratile svađe s osobljem oko poze koju je odabrala te drugih zahtjeva oko njenog vlastitog tijela i djeteta.