Ako je borba protiv terorizma potrebna (a država ima obvezu štititi sigurnost građana) ona se, kao legitimna i nužna, ne može provoditi pod krinkom hipotetskog povećanja sigurnosti, a na štetu temeljnih sloboda svojstvenih svakoj demokratskoj državi.
Analiza, koju su provele Međunarodna federacija za ljudska prava (FIDH) i Liga ljudskih prava (LDH), pokazuje kako je kršenje temeljnih prava jedan od glavnih problema uvedenih mjera.
Noćne racije
Te mjere, primjerice dozvola elektroničkog nadzora osoba koje se sumnjiči za terorizam, izazivaju strah od opasnosti da izvršna vlast 'prisvaja' onu sudbenu. Mogućnost podrivanja principa podjele vlasti zabrinjava i ne predstavlja odraz zdrave demokracije.
LDH također smatra kako bi neke od 18 mjera mogle predstavljati ozbiljnu prepreku poštivanju temeljnih prava. Među njima je produženje policijskog pritvora s 24 sata na 72 sata. Ta mjera, koja traži izmjene Ustava, beskorisna je u kontekstu toga da se produženje pritvora na 48 sati, a koje je moguće u sklopu trenutnog zakona, rijetko koristi.
Mogućnost provođenja noćnih racija utječe ne samo na privatnost osumnjičenika (za koje vrijedi pretpostavka nevinosti), već i njihovih obitelji i djece, za koju bi ona mogla biti traumatična. Da bi se ta mjera pokazala opravdanom potrebno je više dokaza, imajući pritom na umu da se noćne racije već primjenjuju na osnovi principa flagrante delicto za djela povezana s drogom ili na temelju pristanka uključenih pojedinaca.
Prikupljanje informacija
Također, mnoge mjere (uključujući sustavnu kontrolu registracije svih putnika u međunarodnom prijevozu, registarskih pločica vozila, ukidanje mogućnosti anonimne kupnje prepaid GMS kartica) dopuštaju vlastima masovnu kontrolu stanovništva.
Bez da se ide u detalje o njihovu potencijalu i učinkovitosti (pogledajte detaljnu analizu za više informacija), LDH i FIDH smatraju da vlada, unatoč prijašnjim iskustvima i nalazima stručnjaka, i dalje intenzivira prikupljanje informacija umjesto da se usredotoči na kvalitetu, usmjeri kontrolu na one koji predstavljaju realni sigurnosni problem ili ojača ljudsku inteligenciju na lokalnoj razini.
Provjeravati cijeli svijet je apsurdno, neučinkovito i kontraproduktivno. Previše informacija ubija informacije.
Demokratski neuspjeh?
Naposljetku, neke od mjera, primjerice jačanje policijskih kontrola na granicama ili deportacija onih koji propovijedaju mržnju, nadilaze legitimni odgovor na napade. Jesu li te mjere belgijski "Patriot Act"? Ne, sigurno ne.
No, i mimo sumnji LDH-a i FIDH-a o koristi ili učinkovitosti nekih od novih mjera, analiza jasno ukazuje na dojam da se vlada ne želi uhvatiti u koštac s terorizmom tamo gdje je on najsloženiji: dakle, izboriti se s financijskom podrškom koja omogućava njegovo ispoljavanje (bankarska tajna, porezne oaze, ugovori sa Saudijskom Arabijom, itd.).
Isključivo represivan odgovor na terorizam osuđen je na propast. Sigurnosna eskalacija u smislu političkog prioriteta više zvuči kao priznanje demokratskog neuspjeha.