"Crveno! Zeleno!" Svi se sjećamo igre koju smo igrali u školskom dvorištu. Jedno dijete je "semafor", a ostala djeca stoje u liniji, na udaljenosti od oko pet metara od semafora. Semafor se okreće od njih i govori "zeleno!". Djeca se tada smiju micati naprijed, prema semaforu. No, u svakom trenutku semafor može reći "crveno!" i okrenuti se. Ako neko od djece bude uhvaćeno kako se miče nakon toga, ispada iz igre.
U Belgiji ta se igra zove "Un, deux, trois, piano!". Ista igra, ista pravila. Kad predvodnik viče "Jedan, dva, tri" ostali se smiju kretati prema naprijed. No, kada ga čuju da je uzviknuo "Piano!" moraju stati na mjestu i više se ne smiju pomicati.
Zastupnički dom je 23. studenoga raspravljao o zakonu kojim bi želja za integracijom postala novi uvjet za dobivanje dozvole boravka u zemlji. Zakon je sličan spomenutoj dječjoj igri. Zašto ga ne bi zvali "1, 2, 3, integriraj se!"?
Nemaju izbora nego igrati 'igru'
Što zakon uključuje? Osobe koje žele živjeti u Belgiji moraju potpisati tzv. izjavu o integraciji, kojom potvrđuju da razumiju vrijednosti i temeljna pravila belgijskog društva te se obavezuju da će ih se pridržavati.
Do neke mjere, izjava uspostavlja pravila igre u kojoj će belgijska država imati ulogu "semafora", a pridošlice onih koji daju najbolje od sebe kako bi se pomaknuli prema naprijed.
No migrant nema izbora, mora igrati tu igru: on ili ona moraju potpisati izjavu, inače neće moći dobiti dozvolu boravka. Državni tajnik za migraciju i azil najavio je projekt o spomenutoj izjavi na Twitteru u ožujku u ove godine.
Osim što se postavlja pitanje legitimnosti takve izjave, uznemirava i njen sadržaj. Migrante se stigmatizira, pogotovo kada je riječ o terorizmu ili rodnoj jednakosti.
Kao da se pretpostavlja da bi migranti mogli biti varalice, čak i prije nego što počnu igrati "igru". Tijekom rada na pripremi zakona tvrdilo se da je izjava "prvenstveno poruka dobrodošlice svakom strancu". No, postoji razlog za zbunjenost.
Potrebno je napomenuti i to da je Zakonodavni odjel Državnog vijeća (koji, u nekom smislu, djeluje kao arbitar) ustvrdio da ne može samo savezna vlada određivati sadržaj izjave jer su savezni entiteti odgovorni za prihvat i integraciju migranata.
Drugim riječima, i država i savezni entiteti trebali bi zajedno pripremiti izjavu. S obzirom na to koliko različite znaju biti političke tendencije na sjeveru i jugu zemlje, to neće biti lak zadatak.
Integrirajte se ili odlazite!
Ali, to nije sve! Zakon tvrdi da integracija postaje novi uvjet za dobivanje dozvole boravka. Što to znači? Znači da su migranti, kako bi dobili dozvolu boravka u Belgiji, dužni ne samo potpisati izjavu, već i napraviti "razuman napor u smjeru integracije".
"1, 2, 3... 4, 5, integriraj se!": tijekom prvih pet godina boravka u zemlji postoji rizik da bi Ured za strance u bilo kojem trenutku mogao procijeniti da se dotična osoba nije dovoljno potrudila da se integrira te joj ukinuti dozvolu boravka (ili odlučiti da je neće produžiti). No, u toj igri se ne radi o tome da se "stane na mjestu"; radi se o integraciji.
Zakon predviđa nekoliko kriterija prema kojima se ocjenjuje integracijski napor. Međutim, Ured ima široku slobodu procjene i postoji rizik da bi svako ponašanje koje se ne smatra "prihvatljivim" moglo dovesti do ukidanja dozvole boravka.
Primjerice, znamo koliko je migrantima teško pronaći posao jer ih se diskriminira na tržištu rada. Hoće li vlasti smatrati da se nisu dovoljno potrudili kako bi dobili posao? Nalikuje na priču o zmiji koja grize vlastiti rep: ne samo da migranti ne mogu dobiti posao, već je vrlo vjerojatno da će biti okrivljeni što se nisu integrirali.
Opasna igra?
Postoji strah da bi se taj kriterij integracije mogao koristiti kao novi "sveobuhvatni" uvjet za dozvolu boravka: svaku osobu koja se "ne uklapa u kalup" može se zatražiti da se vrati u zemlju porijekla. Ako je to doista slučaj, teško da je taj model kompatibilan s europskim zakonodavstvom. Ako Belgija može uvoditi nove "integracijske mjere", one bi se trebale provoditi ograničeno i biti jasne i nedvosmislene.
Liga za ljudska prava se pita bi li se, u ime integracije, novi uvjeti za dozvolu boravka, poput toga da imate posao, savladate jezik ili sudjelujete u životu zajednice, mogli indirektno nametati. To su sve esencijalna pitanja. Ako je odgovor "da", onda je zakon, koji će ubrzo biti usvojen, u konfliktu s europskim zakonodavstvom.
Programi prihvata i integracije već su organizirani diljem zemlje, s iznimkom regije u kojoj se govori njemački. Oni su obavezni svugdje, osim u Bruxellesu, iako će to ubrzo postati i tamo.
Migrante se, u slučaju da ne sudjeluju u tim programima, može kazniti. Je li doista potrebno dodati integraciju kao uvjet za dozvolu boravka? Je li taj zahtjev razmjeran cilju koji se želi ostvariti? Hoće li on doista doprinijeti poboljšanju integracije? Uključuje li rizik da će taj uvjet dovesti do isključenja nekih migranata i njihovih obitelji umjesto da potiče njihovu mirnu integraciju u društvo?
"1, 2, 3, integriraj se!": uspoređivanje zakona s dječjom igrom došlo je do svoje granice. Ovdje je ipak riječ o životima cijelih obitelji. Ovaj zakon prvenstveno utječe na ljude koji se prijavljuju za ujedinjenje sa svojom obitelji. Pošto Belgija ima međunarodne obaveze, izuzeti su europski državljani i izbjeglice (kao i njihove obitelji).
U odnosu na ukupan broj ljudi koji ulaze u Belgiju, ovaj zakon će se odnositi samo na mali postotak ljudi. Procjenjuje se kako će se on odnositi na 25.000 osoba. Međutim, ako se pogleda statistika Ureda za strance za 2015. godinu, ta se brojka čini preuveličanom.
Ostaje pitanje je li ovaj zakon samo trik za privlačenje publiciteta koji ima veliku simboličnu vrijednost. No, važno je imati na umu da će on, ako bude prihvaćen, podrazumijevati da postoji rizik isključenja osoba koje su pristigle u zemlju i na koje se zakon odnosi.
Suradnja, a ne natjecanje
Osim pravnih pitanja i cilja ovog zakona, trebala bi se preispitati i poruka koju političari žele poslati osobama koje dolaze u Belgiju. Politički lideri pretpostavljaju da se one ne žele integrirati, iako istraživanja provedena na tu temu pokazuju suprotno. Svatko se slaže da je integracija esencijalna.
Međutim, kako bi se integracija ostvarila, trebaju sudjelovati obje stranke: nemoguće je ući u prostoriju kada su vrata zatvorena. U Zajedničkim temeljnim principima politike integracije imigranata u Europskoj uniji navodi se isto:
"Integracija je dinamičan, dvosmjerni proces međusobnog prepoznavanja lokalnog i imigrantskog stanovništva". Integracija prijetnjama i sankcijama je iluzija.
Članak je napisala Sarah Ganty, članica Komisije za strance u belgijskoj Ligi za ljudska prava i stručnjakinja za pravo na Université Libre de Bruxelles (ULB). Članak je prvotno objavljen u novinama Libre Belgique 29. studenoga 2016. godine.