Tech & Rights

Kako se Belgija nosila s terorističkom prijetnjom?

Jesu li postupci belgijskih vlasti nakon pariških napada bili opravdani i srazmjerni prijetnji?

by David Morelli
Military and police were deployed throughout the streets of the Brussels. (Image: Miguel Discart - Flickr/CC content)
Nakon blokade Bruxellesa i vrtoglavog mijenjanja razina uzbune, LDH i FIDH propitkuju opravdanost nekih mjera koje su vlasti poduzele kako bi se nosile s opasnošću neposredne prijetnje koja je proglašena u glavnom belgijskom gradu.

Izvanredno stanje trajalo je šest dana. Razine uzbune mijenjale su se kao na "vlaku smrti", bez da je javnost imala pristup provjerenim informacijama o opravdanosti tih promjena. Kada bi vlasti i dale neka objašnjenja, ona su bila zbunjujuća, kontradiktorna i neusklađena.

Upravljanje krizom

Tako bi se mogao sažeti način na koji su građani i organizacije - poput Lige ljudskih prava (LDH) i Međunarodne federacije za ljudska prava (FIDH) - doživjeli vladin odgovor na krizu. Je li doista bilo tako?

S obzirom na to da tijekom krize nije bilo moguće objektivno analizirati relevantnost poduzetih mjera, a koje su rezultirale tenkovima na ulicama glavnog grada, zatvaranjem škola i nedostatkom informacija, LDH-u i FIDH-u trenutno ne preostaje ništa drugo nego da s vremenskim odmakom promatraju i propitkuju netransparentnost vladine komunikacije.

Tijekom kriznog perioda nije bilo dozvoljeno izražavati sumnju u legitimnost tih mjera. No, s obzirom na netransparentnost komunikacije, u tjednima nakon krize sumnja ne samo da je dozvoljena, već je i nužna.

Specifična pitanja

LDH i FIDH ispituju opravdanost određenih vladinih mjera. Kojim se objektivnim faktorima opravdava to da je navečer u petak, 20. studenoga, proglašena najviša sigurnosna uzbuna, ona razine 4, koja je Bruxelles pretvorila u mrtav i tjeskoban grad?

To je pitanje još važnije nakon neuspješnih racija provedenih tijekom vikenda. One nisu potvrdile tvrdnju vlasti o neposrednoj prijetnji niti su opravdale raspoređivanje vojske i policije na ulice glavnog belgijskog grada.

Ne radi se o označavanju određenih informacija kao tajnima ili "strogo povjerljivima". Vlasti bi građane trebale tretirati kao odrasle osobe, koje su sposobne shvatiti značaj opasnosti i dopustiti demokratskim tijelima da odrade svoj neophodan posao.

Motivacija za mjere

Nadalje, koji objektivni faktori opravdavaju to da je u četvrtak, 26. studenoga, razina opasnosti bila spuštena na 3, kada su se samo dan ranije škole i podzemna željeznica otvorile dok je još uvijek na snazi bila uzbuna razine 4?

S obzirom na nedosljednosti, obje se organizacije pitaju jesu li se te mjere opravdavale samo pitanjem sigurnosti građana ili su i neki drugi razlozi, nepovezani s proglašenom prijetnjom (poput nedostatka ljudstva i sredstava za održanje razine 4 do ponedjeljka, 30. studenoga) bili razlog snižavanja razine uzbune. Je li možda nedostatak ljudi i resursa potrebnih za održanje razine 4 do ponedjeljka bio uzrok tome da je 26. studenoga razina uzbune promijenjena na razinu 3?

Kaotična komunikacija

Vlasti su objavljivale informacije samo kada su na to bile prisiljene, dakle zahvaljujući pritisku domaćih i međunarodnih medija. U tom kontekstu, teško je vjerovati službenim priopćenjima u kojima se dizanje ili spuštanje razine uzbune opravdava sigurnosnim razlozima.

LDH i FIDH zato moraju propitkivati, s jedne strane, bilo koje politike ili financijske razloge za opravdanje promjene na razinu 3 te, s druge strane, moguće političke motive koji su doveli do povećanja stupnja uzbune na razinu 4.

To povećanje bio je način na koji se željelo pokazati da vlasti djeluju - no, jesu li djelovale na učinkovit i koristan način? Time je također stvoreno ozračje za osnaživanje sigurnosnih politika i, posljedično, opravdanje za 18 mjera koje su proglašene nakon pariških napada.

Netransparentnost komunikacije i nedosljednost u provedbi mjera na sigurnosnim frontu bacaju sumnju na legitimnost poteza vlasti. Te je sumnje potrebno otkloniti, a vlasti trebaju pojasniti razloge svojih odluka.

Demokratska transparentnost ključna je za održavanje ili vraćanje povjerenja u poteze koje vlasti poduzimaju protiv potencijalne terorističke prijetnje. Transparentnost je jednako potrebna i parlamentarnim zastupnicima, kako bi oni mogli donositi odluke s punim znanjem o prikladnosti i srazmjernosti 18 mjera za poboljšanje sigurnosnog arsenala.

Otklonite sumnje

Borba protiv terorizma je nužna. Zbog sve većeg pritiska, ta borba može opravdati mjere ograničavanja određenih sloboda - srazmjerno, na određeno vrijeme i pod strogom demokratskom kontrolom. Način na koji vlasti komuniciraju nedvojbeno baca sumnju na potrebnost tih mjera, ali i motive koji stoje iza njih, a koji bi trebali služiti javnoj sigurnosti.

Vrijeme je da vlada odgovori na ta pitanja koja predstavljaju ključ naše demokracije. Za slučaj da odgovor vlade izostane, LDH i FIDH parafraziraju riječi premijera oko pitanja demokracije i ljudskih prava: "Suočeni smo s prijetnjom".

LDH će idućih dana organizirati tiskovnu konferenciju na kojoj će točku po točku analizirati 18 proglašenih mjera.