Tech & Rights

#ToObeyOrNotToObey: Anarhizam

Ako u posljednjih 2500 godina nitko nije bio dovoljno pametan da odgovori na pitanje zašto bismo se trebali držati zakona, je li nešto krivo s pitanjem?

by Orsolya Reich

Kao što smo već naveli, većina ljudi se slaže da imamo općenitu moralnu obvezu držati se zakona. Međutim, postoje filozofi, takozvani filozofski anarhisti, koji propitkuju postoji li uopće takva obveza.

Autonomija

Najpoznatija verzija filozofskog anarhizma glasi ovako. Naša prva i najvažnija moralna obveza koju imamo kao ljudska bića je da postanemo autonomni. Autonomija je odbijanje vladavine, sposobnost slobodnog izbora i slobode - i uživanja te slobode. Obveza da djelujemo kao autonomno biće potkopava mogućnost stjecanja ikakve istinske političke obveze. Kad bismo priznali autoritet, dopustili bismo drugima da vladaju nama i prekršili bismo našu temeljnu obvezu autonomnog djelovanja.

To se naziva a priori anarhizmom. A priori anarhisti ne govore da ono što zakon traži od vas ne može biti dobra ideja. Oni priznaju da možda imate vrlo dobre razloge da se držite zakona. A neki od tih razloga bi mogli biti čak i moralni. Primjerice, možda mislite da je raspodjela dohotka u vašoj državi dovoljno pravedna i da je u toj situaciji ispravno platiti iznos koji vas zakon traži da platite. Ili možete smatrati da raspodjela nije dovoljno pravedna, ali da je - u smislu ravnoteže - ispravno platiti jer bi vaša obitelj mogla patiti ako vas pošalju u zatvor zbog utaje poreza. Prema a priori filozofskim anarhistima to je sve u redu. Oni vjeruju da nikada ne bismo trebali poštivati zakone samo zato što su zakoni. To što je zakon zakon ne daje nam dodatan razlog da ga se držimo. No, trebali bismo poštivati zakone kada i ako, nakon što ga razmotrimo, vjerujemo da je to ispravno.

Većina filozofa tu teoriju ne smatra posebno privlačnom. Nije jasno, primjerice, kako možete dati obećanje ili raditi dogovore ako je autonomija vaša prva i najvažnija obveza. No, bismo li se doista trebali suzdržavati od obećanja da ćemo se pojaviti na našim radnim mjestima svakog dana u devet sati ujutro, odvesti djecu u školu ili voljeti nekoga dok nas smrt ne razdvoji jer bi takav čin ograničio našu autonomnost?

Nešto ne valja s pitanjem

Ne dijele svi filozofski anarhisti isto mišljenje. Umjesto da se obvežu na čudno shvaćanje autonomije, a posteriori anarhisti ističu da dosad nitko nije uspio predstaviti uspješnu teoriju političke obveze. A ako nitko u posljednjih 2500 godina nije bio dovoljno pametan da odgovori na to pitanje, tada vjerojatno nešto ne valja s pitanjem. Teorije pristanka ne mogu dokazati da je većina nas pristala na zakone. Teorije zahvalnosti, poštenja ili asocijativne teorije ne pružaju nam dovoljno jake obveze koje bi mogle služiti kao temelj naše općenite poslušnosti. Teorije prirodne dužnosti ne mogu obvezati građane prema njihovoj državi. Dakle, a posteriori anarhisti tvrde kako postoji vrlo dobar razlog zašto smatramo da većina nas nema općenitu obvezu držati se zakona, vjerojatno uz iznimku naturaliziranih građana koji su prisegnuli na vjernost kao dio procesa dobivanja novog državljanstva.

Ne iznenađuje što nije baš teško opravdati zviždače iz anarhističkog kuta gledanja. Trebali biste napraviti ono što je ispravno. Te teorije sugeriraju da to što je zakon zakon nužno ne daje dodatni razlog da ga se općenito pridržavate. Oni priznaju da je u demokracijama koje dobro funkcioniraju inače ispravno poštivati zakone - iz niza razloga. No, u nekom trenutku je moguće da razloge za poštivanje zakona nadjača dovoljno velika javna korist koju ostvarujemo ako ih prekršimo.

Jačanje zaštite zviždača

U ovom smo vam serijalu pokušali ponuditi pregršt teorija koje objašnjavaju zašto smo dužni držati se zakona. Nismo vas pokušali uvjeriti da podržite ijedno stajalište. Možda se čak i međusobno, ovdje u uredu Libertiesa, ne slažemo oko toga koje su teorije najuvjerljivije. No svi se slažemo oko toga da bi nam kao građanima demokratskih država trebalo biti dovoljno stalo do tih pitanja da diskutiramo o njima. Doista bismo trebali razmišljati o našim dužnostima i pravima te formirati mišljenje oko toga zašto radimo to što radimo.

U Libertiesu se slažemo oko još jedne stvari. Treba ojačati zaštitu zviždača. Kreiranje prave vrste zakona je pažljiva ravnoteža: ne bi trebao ohrabrivati ljude da prekrše zakon svaki put kad vide nešto s čime se ne slažu. No, trebao bi zaštititi one koji djeluju u ime javnog interesa tako da otkrivaju informacije o značajnim zloupotrebama, a koji nisu imali drugog izbora nego prekršiti zakon kako bi podijelili tu informaciju.