Većina nas smatra da je poštivanje zakona, u većini slučajeva, jednostavno ispravno. A ako se ne slažemo sa zakonom, ono što možemo učiniti je provjeriti njegovu legalnost na sudovima ili uvjeriti javnost i političare da bi se zakon trebao promijeniti.
Ispravna stvar
To ne znači da se kršenje zakona nikada ne može opravdati. Kao što smo rekli u prvom članku ovog serijala, u određenim situacijama osoba se može kvalificirati kao zviždač i trebala bi imati pravo na zaštitu od kaznenog progona. Primjerice, kada je jedini način da se javnosti pokaže da je vaš poslodavac, koji može biti vladina agencija, zloupotrijebio milijune eura krađa i odavanje povjerljivih podataka. Zviždači se nalaze u situaciji u kojoj je moralni razlog za kršenje zakona toliko jači od njihov moralnog razloga da općenito poštuju zakon da bi trebali biti zaštićeni od kaznenog progona.
Kada filozofi govore o "problemu političke obveze", ono što misle je da se u situaciji kada postoji više manje općeniti dogovor o tome da postoji moralna dužnost poštivati zakone samo zato što su oni zakoni - umjesto zato što su etički ispravni ili pošteni - ne mogu jednostavno složiti o tome odakle proizlazi ta moralna dužnost.
Politička obveza
Platonov Kriton (360 pr.Kr.), dijalog u kojem nam Platon predstavlja razloge zašto njegov učitelj Sokrat nije pobjegao iz Atene, vjerojatno je prvi filozofski upit o tome odakle proizlaze naše političke obaveze (dužnost da poštujemo zakon).
Sokrat je 399 pr.Kr. proglašen krivim za bezbožnost i podrivanje morala mladeži u Ateni te je osuđen na smrt. Kao što njegov učenik Platon tvrdi u Kritonu, Sokratovi prijatelji su organizirali njegov bijeg, no on je odlučio ostati i popiti smrtonosni otrov. Njegovi argumenti za ostanak i prihvaćanje kazne i danas su predmet suvremenih rasprava o porijeklu političke obveze.
Prvo, Sokrat je tvrdio da njegov dugi boravak u Ateni pokazuje da je imao sporazum sa zakonima grada i obvezao se da će ih poštivati. Taj argument vrlo je sličan modernim teorijama pristanka o političkoj obvezi. Te teorije ćemo predstaviti u trećem članku ovog serijala.
Drugo, Sokrat se pozivao na ideju poštene igre. Tvrdio je da bi kršenjem zakona maltretirao svoje sugrađane - iskorištavao bi njihov trud da održe vladavinu prava. Taj argument vrlo je sličan teorijama o političkoj obvezi koje se temelje na poštenju, a koje ćemo istražiti u četvrtom članku ovog serijala.
Treće, Sokrat je tvrdio da zakonima Atene mnogo toga duguje, primjerice odgoj i obrazovanje, među ostalim stvarima. Tako da bi bilo pogrešno od njega da ne poštuje zakone sada kada mu oni ne idu u prilog. To je slično teorijama političke obveze koje se temelje na zahvalnosti, a kojima ćemo se također baviti u četvrtom dijelu ovog serijala.
Predložene teorije
Platonov Kriton nije bio samo prvi filozofski rad koji je istraživao temelje političke obveze, već je i posljednji koji se pojavio stoljećima. Filozofi su se vratili raspravi o toj temi tek u Srednjem vijeku. U to vrijeme su na polju ideologije vladale tzv. teorije o božanskom pravu, prema kojima smo obvezni slušati vladara jer je to ono što nam je zapovjedio Bog. U 17. stoljeću rodile su se teorije o društvenom ugovoru. Te teorije su tvrdile da smo mi (ili naši preci) pristali na određena pravila kako bi osigurali mirni suživot svih članova društva. Od tada nadalje, predložen je niz različitih teorija. Teorije o članstvu, primjerice, tvrde da rođenje u određenom društvu nosi obaveze. To je kao da se rodite u određenoj obitelji. Jednom kad se to dogodi, htjeli vi to ili, imate obvezu prema članovima svoje obitelji. Isto vrijedi i za državu u kojoj ste rođeni. Teorije prirodnog prava tvrde da samo zato što smo se rodili kao ljudi imamo određene obveze jedni prema drugima. Poštivanje zakona jedna je od tih obveza. Teorije o članstvu i teorije o prirodnom pravu ispitat ćemo u petom članku ovog serijala.
Postoje također teoretičari koji tvrde da mi jednostavno nemamo opću moralnu obavezu poštivati zakone. Te teorije, varijacije tzv. filozofskog anarhizma, ispitat ćemo u našem posljednjem članku.