Ako pitate nekolicinu talijanskih građana što znači biti Talijan, šanse da ćete od svih dobiti isti odgovor vrlo su male. Međutim, ako ih pitate koje su glavne karakteristike Talijana, vjerojatno će svi odgovoriti da su to vrlo otvoreni i velikodušni ljudi.
CILD bi volio da se može složiti s tim. Voljeli bismo reći da Talijani ne podižu zidove. No, Talijani to rade, i to već jako dugo.
Talijani podižu zidove političkim populističkim govorima, u kojima "su Talijani prvi"; Talijani podižu zidove putem društvenim mreža gdje pišu "da smo izloženi invaziji migranata"; Talijani podižu zidove prosvjedima na ulicama, gdje ljudima viču da se vrate svojim kućama.
Objavili su na Twitteru, podijelili na Facebooku, izgovorili, uzvikivali i sada su to i napravili.
Italija koja zatvara svoja vrata
Dogodilo se to u Goru, malom gradu od 4000 stanovnika. Navečer, 23. listopada 2016. godine skupina stanovnika podigla je drvene barikade na tri prometnice koje vode u grad kako bi blokirali pristup migrantima koji su trebali biti tamo relocirani.
Radilo se o 11 žena i osam djece. Žene i djeca. Ljudska bića poput nas, no rođena u Alepu, umjesto u Goru. Autobus koji ih je prevozio morao se vratiti i otići u drugi grad.
Druga Italija
Dobra je vijest ta da ti Talijani ne predstavljaju većinu ljudi u našoj lijepoj zemlji.
U Napulju, građani su objesili ogromne plakate u luci i na ulicama, s vrlo jednostavnom porukom: "Dobrodošli, izbjeglice. Napulj je vaš dom".
U Rimu, Centro Baobab su u cijelosti organizirali i vodili migranti i volonteri koji su zaprimali i razvrstavali hranu, odjeću, šatore i madrace koje su im dali stanovnici iz četvrti (prije nego što su vlasti zatvorile cijelo područje krajem rujna).
Na Lampedusi, svi stanovnici otoka su volonteri, koji su otvorili svoja vrata i podijelili svoju hranu i odjeću s migrantima. U južnoj Italiji i na otocima, postoje privremeni centri za prihvat, a na teritoriju cijele Italije dugoročni prihvatni centri za odrasle i maloljetnike bez pratnje koje vodi Državna uprava za civilno društvo.
Volonteri Crvenog križa pomažu u najtežim uvjetima, radeći u dugim i iscrpljujućim smjenama, pokušavajući smjestiti, zbrinuti i nahraniti sve ljude. Talijanska obalna straža i mornarica ne patroliraju bezbrižno uz našu obalu, već svakodnevno spašavaju živote. Građani doniraju svoju imovinu, vrijeme i vještine kako bi pomogli ljudima koji su izgubili sve osim svojih života.
Strah od "drugih"
Nakon događaja u Goru, vlasti i političari su rekli kako se srame ponašanja te skupine ljudi. Međutim, ne možemo si pomoći da ne postavimo pitanje - odakle potječe strah koji je uzrokovao takvo ponašanje?
Osim činjenice da se radilo o bezopasnim ženama i njihovoj djeci, što je ponukalo ljude u Goru, ali i druge Talijane, da se boje i odbacuju migrante? Možda je to način na koji se to pitanje predstavlja u medijima jer se čini da pozitivni aspekti migracije i priče o uspješnoj integraciji ne dolaze na naslovnice.
Možda je pitanje previše ispolitizirano da bi se o njemu govorilo u kontekstu brojaka i činjenica. Zbunjenost uzrokovana kontradiktornim ili pristranim informacijama zasigurno navodi mnoge ljude da strahuju od ljudi koji dolaze iz područja koja se nalaze južno od Italije te ih označavaju kao "druge", one koji nisu "dio nas".
Nadamo se da će pozitivni primjeri velikodušnosti i integracije zaustaviti širenje straha i pomoći srušiti zidove koje su podignuti kako bi se spriječio dolazak onih koji bježe od rata i nasilja.