Svi želimo slobodu svakodnevnog života bez da nas se špijunira. No, nadzor pomoću prepoznavanja lica tu nam slobodu oduzima. Sve nas tretira kao osumnjičenike i uništava ideju prema kojoj su ljudi nevini sve dok im se ne dokaže krivnja.
Prisiljeni smo odreći se dijela svoje slobode, a zauzvrat nam vlada obećava da ćemo biti sigurniji. Ili nam to govore.
Softver je loš
U biti, učinkovitost nadzora pomoću prepoznavanja lica vrlo je upitna. Nema konkretnih primjera da je bio iskorišten kako bi direktno spriječio teroristički napad, no bio je vrlo uspješan u usmjeravanju resursa za provedbu zakona na lažne tragove.
Zaista, unatoč činjenici da se nadzor pomoću prepoznavanja lica postepeno širi diljem Europe, rezultati nisu bili ohrabrujući.
Korišten je tijekom finala Lige prvaka u Walesu 2017. godine, kada je proizveo 2297 lažnih pozitiva. Britanska policija u Južnom Walesu testirala je nadzor pomoću prepoznavanja lica od svibnja 2017. do ožujka 2018. godine. Sustav je označio 2685 ljudi kao osumnjičenike za kriminal, no 2451 su bili lažni pozitivi.
Unatoč takvim rezultatima, vlasti i dalje hvale točnost softvera za
prepoznavanje lica. U Njemačkoj, gdje vlada planira instalirati tu
tehnologiju na 14 aerodroma i 134 željezničke postaje, vlasti
inzistiraju da je softver točan u 80 posto slučajeva.
No, aktivistička hakerska organizacija tvrdi da vlada zavarava javnost. Kad bi svo
troje pružatelja sustava prepoznavanja lica surađivali, mogao bi se
postići takav rezultat. No, točnost svakog pojedinačnog sustava ne
prelazi 68.5 posto.
Čak i kad bi softver bio točan u osam od 10 slučajeva, to bi bili
potpuno neprihvatljivo. Pretpostavimo da je softver čak i bolji - točan u
99,99 posto. To je jedan lažan pozitiv na 10 tisuća skenova lica.
Prilikom skeniranja 10 milijuna putnika u zračnom prometu, točnost od
99,99 posto znači 1000 pogreški. I zapamtite, ta tehnologija
će većinom biti na najužurbanijim mjestima - zračnim lukama,
željezničkim postajama, šoping centrima, područjima s velikim brojem
prolaznika.
Što će učiniti EU?
EU je procesu donošenja odluke kako će regulirati tehnologiju za
prepoznavanje lica, ali trenutačno dozvoljava državama članicama da
koriste softver prema postojećim pravilima.
U siječnju je u javnost iscurio nacrt bijele knjige EU, koji je otkrio da Europska komisija razmišlja o petogodišnjoj zabrani korištenja tehnologije za prepoznavanje lica na javnim mjestima.
Zabranom se regulatorima namjerava dati vrijeme ne bi li dokučili kako spriječiti vlade i kompanije da zloupotrebljavaju softver za prepoznavanje lica. No, čak i tijekom predložene zabrane, mogu se napraviti iznimke vezane uz sigurnost, ali i u svrhe istraživanja i razvoja.
S obzirom na iznimke, teško je vjerovati da će upotreba nadzora pomoću
prepoznavanja lica biti obustavljena na mjestima kao što su zračne luke
ili drugi užurbani transportni terminalni. Vlade će vjerojatno tvrditi
da je ona nužna radi sigurnosti.
Ipak, postoji nada u smislu strožih smjernica EU u budućnosti. Potpredsjednica Komisije Margrethe Vestager rekla je da vjeruje da nadzor pomoću prepoznavanja lica krši GDPR, europsku uredbu za zaštitu podataka.
Ako se Europski sud pravde složi, to bi moglo ograničiti upotrebu kamera
za prepoznavanje lica na razini država članica. No, tako dalekosežna
presuda čini se nevjerojatnom.
Privatnost pripada svima
Privatnost je temeljno pravo koje pripada svakome od nas. Vladama nije
dozvoljeno kršiti to pravo kako im paše. Ako vlasti nekoga žele
špijunirati, trebale bi predočiti dokaze koji podupiru tu sumnju i samo
tada mogu dobiti dozvolu da krše privatnost osumnjičenika.
Ponekad su najpasivnija,
najmanje primjetna kršenja naših prava ono što može imati najveću
štetu. Nadzor pomoću prepoznavanja lica pretvara slobodna društva u
policijske države. Vlada dopušta da vas snimaju i pohranjuju vaše
podatke bez vašeg znanja ili privole. To je ilegalno, nepravedno i tome u
demokraciji nema mjesta.