Tech & Rights

Ponos i predrasude: seksualni radnici isključeni iz Budapest Pridea

Pride pokret bori se protiv društvene isključenosti i diskriminacije. No, što ako sami organizatori Pridea isključuju i diskriminiraju one kojima je podrška najpotrebnija - LGBTI seksualne radnike? Pročitajte što se dogodilo u Budimpešti.

by Peter Sarosi
Fotografija: Drugreporter.net
Naša organizacija, Rights Reporter Foundation, zagovara ljudska prava ranjivih skupina, kao što su ovisnici o drogama i seksualni radnici, i to educiranjem javnosti putem članaka i videa na internetu.

Zato smo s oduševljenjem prihvatili pozivnicu Budapest Pridea da budemo dio video tima koji će dokumentirati potencijalna kršenja ljudskih prava na ovogodišnjoj povorci 2. srpnja.

Nažalost, naše veselje nije dugo trajalo. Obavijestili su nas da su organizatori Pridea iz službenog programa izbacili radionicu o seksualnom radu u organizaciji Mađarske udruge seksualnih radnika i Transvanilla transrodne udruge. Organizatori Pridea su smatrali da ta radionica predstavljala prijetnju Budapest Prideu jer sugerira da seksualni rad može biti dobrovoljan posao, a u biti se radi o instituciji koja se temelji na patrijarhalnom ugnjetavanju.

Udruga mađarskih žena ljubazno se ponudila da bude domaćin radionice o seksualnom radu nakon što je ona izbačena s Pridea i mi smo izradili kratki video o tom događaju!


Nismo bili sretni zbog tih argumenata i odustali smo od sudjelovanja u timu.

Čak i kad bismo pretpostavili da je svaki seksualni radnik žrtva nasilja i iskorištavanja, koja se bavi tim poslom jer je na to prisiljena, apsurdno je odbijati poslušati njihova vlastita iskustava iz njihova kuta gledanja.

Beskućništvo je velikim djelom uzrokovano društvenom eksploatacijom - no, nikad ne bismo isključili beskućnike iz javnog diskursa, čak i ako se oni ne smatraju žrtvama. Prisiljavati seksualne radnike da prihvate ulogu bespomoćne žrtve je vrlo pokroviteljski pristup koji nedvojbeno vodi daljnjoj stigmatizaciji.

Je li etički uskraćivati pravo na govor najugroženijim skupinama samo zato što vjerujemo da one ne shvaćaju svoju situaciju na prikladan način?

Možete doći na radionicu i raspravljati o njihovim stajalištima, možete pokušati govoriti u ime onih nezastupljenih, možete predstaviti druge perspektive tako što ćete dopustiti drugim skupinama da organiziraju radionice - ali ne možete legitimno propitkivati autentičnost njihovih iskustava i zanijekati im priliku da govore.

'Ništa o nama bez nas'

Drugi argument organizatora - onaj da bi pristali samo na radionicu na kojoj su zastupljena različita stajališta - jednako je slab. Prošle su godine dopustili održavanje panela o feminističkoj perspektivi seksualnog rada, na kojem su sudjelovali izričito akademici koji se zalažu za ukidanje seksualnog rada. Na panelu nije bilo predstavnika seksualnih radnika.

Ako ozbiljno shvatimo princip "ništa o nama bez nas" neprihvatljivo je ne pozvati nijednog seksualnog radnika na radionicu o seksualnom radu u istoj mjeri kao što bi bilo organizirati konferenciju o pravima žena na kojoj ne sudjeluju žene.

Seksualni radnici odigrali su ključnu ulogu u začecima Pride pokreta, kada su se transrodni seksualni radnici pobunili protiv policije 1969. godine, prosvjedujući protiv nasilnog zlostavljanja. Prema nekim svjedočanstvima, prvu je ciglu bacila latinoamerička transrodna seksualna radnica Sylvia Rivera, koja je kasnije osnovala STAR (Street Transgender Action Revolutionaries) i sudjelovala u pokretu za LGBTI građanska prava 1970-ih. Pokret za prava LGBTI osoba i pokret za prava seksualnih radnika nerazdvojivo su isprepleteni.

Društvena nepravda

U središtu oba pokreta nalaze se isti principi: pravo osobe na seksualno samoodređenje, pravo na neometan privatan život, uključujući u spavaćoj sobi, i pravo na slobodu od diskriminacije na osnovi seksualne orijentacije ili rodnog identiteta.

Mlade LGBTI osobe češće su izložene beskućništvu, siromaštvu, nezaposlenosti i društvenoj isključenosti nego njihovi cisrodni ili heteroseksualni vršnjaci, zbog čega mnogi traže zaposlenje u industriji seksa. Značajan broj transrodnih osoba su seksualni radnici, a transrodni seksualni radnici čine veliku većinu žrtava transrodnih ubojstava.

Ako ne saslušamo seksualne radnike, iz javne rasprave o njihovoj vlastitoj sudbini isključujemo veliki dio transrodnih osoba.

To ne služi negiranju društvene nepravde na tom polju - seksualni radnici izloženi su mnogim oblicima iskorištavanja i zlostavljanja. To ne znači, međutim, da su većina seksualnih radnika nesposobne žrtve trgovine ljudima, nesvjesni, nesamosvjesni proizvodi za kupovanje ili prodaju.

Seksualni radnici često su žrtve dvostrukog stigmatiziranja i zlostavljanja, upravo zato što društvo stigmatizira, a država kriminalizira konsenzualnu razmjenu seksualnih usluga i ne razlikuje trgovinu ljudima od seksualnog rada. Posjetitelji Stonewall Inna nisu se bunili samo protiv diskriminacije LGBTI osoba - već i protiv pokroviteljskog stava prema seksualnom radu.

Video: Istvan Gabor Takacs

Izvor: Drugreporter.net