S obzirom na to da države članice nisu iskoristile mogućnost dopune svojih zakona o jednakim mogućnostima i tretmanu, zastupnici Europskog parlamenta traže od EU Komisije da predloži izradu novog zakona „koji bi pružao učinkovitija sredstva nadzora implementacije i provođenja u državama članicama.“
Rezolucija je prihvaćena s 344 glasa "za", naprama 156 protiv te 68 suzdržanih.
"Jednaka plaća za jednak rad pravedan je princip kojeg moraju cijeniti svi poslodavci. Danas to nije tako i zato trebamo bolje zakonodavstvo," rekla je izvjestiteljica Anna Záborská (EPP-SK).
Države članice EU često su spore u prihvaćanju i provođenju načela jednake plaće - s obzirom na spol, razlike u plaći i mirovinama diljem EU i dalje u prosjeku iznose 16.4 posto, odnosno 38.5 posto, sa značajnim razlikama između država, navodi se u tekstu rezolucije.
Čini se kako su samo Nizozemska i Francuska direktivu iz 2006. uklopile u svoje nacionalne zakone na "dostatno jasan i točan način", stoji u izvješću EU Komisije. Najveće razlike u plaćama s obzirom na spol postoje u Estoniji, Austriji, Njemačkoj i Češkoj, a najmanje su u Poljskoj, Italiji, Malti i Sloveniji.
Poziv na sankcije
S obzirom na izostanak napretka u premošćivanju jaza u plaćama s obzirom na spol, zastupnici Europskog parlamenta predlažu obavezne revizije u velikim kompanijama koje su izlistane na burzama te moguće sankcije na EU razini u slučaju nepridržavanja (primjerice isključivanje kompanija iz javnih nabava roba i usluga koje se financiraju iz budžeta EU ili pak novčane kazne za poslodavce koji ne poštuju jednakost oko plaća).
Nadalje, rezolucija poziva na:- uravnoteženu neutralnu klasifikaciju i evaluaciju radnih mjesta;
- objektivne kriterije za usporedbu poslova "jednake vrijednosti";
- transparentnost po pitanju plaće (kako bi se otkrila neobjektivnost spram žena i diskriminacija oko plaće);
- besplatnu pravnu pomoć za žrtve diskriminacije;
- zabranu bilo kakve diskriminacije na temelju seksualne orijentacije, spolnog identiteta ili prilikom raspodjele radnih mjesta;
- pomirivanje rada i privatnog života (sprečavanje nepravednog otpuštanja tijekom trudnoće);
- pozitivne mjere kojima bi se poboljšala uključenost žena u proces donošenja odluka.