Democracy & Justice

Zašto bi trebalo izbjegavati pritvaranje migranata?

Unatoč dokazima o njegovu štetnom utjecaju i postojanju mnogih obećavajućih alternativa, pritvaranje migranata u Europi sve je češće.

by Jascha Galaski
Pritvor imigranata ne koristi se kako bi se trebao: kao posljednja opcija. (Fotografija: Takver/Flickr - CC)

Unatoč dokazu o njegovim štetnim učincima, postojanju alternativa i pravilima EU koja tvrde da bi to trebala biti mjera koja se koristi kao posljednja opcija, pritvaranje tražitelja azila i ilegalnih imigranata sve se više primjenjuje u Europi. Nemogućnost nošenja s dosad neviđenim brojem dolazaka navelo je mnoge europske države članice da proizvoljno lišavaju ljude njihove slobode tijekom procesa traženja azila te donose strože zakone o pritvoru.

Francuska je, primjerice, početkom godine povećala maksimalno trajanje pritvora s 45 na 90 dana, a istovremeno, unatoč molbama međunarodnih organizacija za ljudska prava, nije uspjela zabraniti zatvaranje djece u pratnji. U Hrvatskoj, novi zakon ograničava odvjetnicima i nevladinim organizacijama pristup centrima za pritvor.

To dolazi uz vrlo visoku ljudsku cijenu. Činjenica da su zaključani u zatvorenim centrima pogađa dostojanstvo već ionako traumatiziranih tražitelja azila i može ih slomiti, kako fizički tako i psihički, pogotovo kada su suočeni sa zlostavljačkim metodama pritvora. U Mađarskoj su vlasti, primjerice, pribjegle taktikama izgladnjivanja, uskraćujući po nekoliko dana hranu tražiteljima azila i ilegalnim migrantima ne bi ih natjerale da napuste zemlju.

U teoriji, pritvor služi kao alat za upravljanje ilegalnom migracijom. Koristi se u svrhe provjere identiteta, zdravlja i sigurnosti te za držanje stranih državljana bez valjanih dokumenata dok traje procjena njihova statusa. On također često prethodi deportaciji. Štoviše, vlade koriste pritvor kao politički alat kako bi pokazale da su oštre prema migraciji i tako osvojile glasove te odvratile buduće dolaske migranata, unatoč dokazima da se prijetnja pritvorom nije pokazala kao učinkovita mjera odvraćanja.

Alternative pritvoru

Vlastima su dostupne mnoge alternative pritvoru (alternatives to detention - ATD), neke među njima bolje od drugih (klikni ovdje za detaljnije informacije). Općenito, alternative se mogu grupirati u dvije kategorije: alternative koje se baziraju na provedbi i alternative koje se baziraju na angažmanu.

Alternative koje se temelje na provedbi, kao što su redovito prijavljivanje, elektroničko praćenje ili predaja dokumenata, olakšavaju praćenje i kontrolu, ali su slične kazni. Redovito prijavljivanje, primjerice, relativno se često koristi jer je njegova provedba jednostavna i ne zahtijeva ekstenzivnu infrastrukturu. Međutim, prijavljivanje se može kositi sa slobodom kretanja pojedinaca te povećava njihovu anksioznost i strah od deportacije, pogotovo kada se ono odvija u policijskim postajama.

S druge strane, alternative koje se temelje na angažmanu uključuju pojedince u imigracijski proces. Oni primaju više podrške i skrbi i redovito ih se informira o napredovanju njihovih zahtjeva, što pomaže izgradnji povjerenja između migranata i vlasti. Vjerojatnije je da će se ljudi koji steknu dojam da su prošli kroz pošten proces azila pridržavati pravila i prihvatiti negativne odluke o njihovu statusu, čime se snižava rizik bijega.

Godine 2008. belgijske su vlasti testirale tzv. kuće za povratak za obitelji koje su čekale izgon. Obiteljima je bilo dopušteno napustiti posjed, ići u školu, sudjelovati u religioznim ceremonijama ili ići u supermarket. Međutim, unatoč obećavajućim rezultatima, sa stopama suglasnosti između 70 i 80 posto i upola manje troškova po osobi nego u slučaju pritvora, Belgija je okončala eksperiment 2014. godine. Do dan danas, djecu se u Belgiji pritvara u zatvorene centre. Pokrenuta je peticija da se ta praksa okonča.

Najučinkovitija alternativa koja se bazira na angažmanu uključuje socijalne radnike koji grade 'jedan na jedan' radni odnos s klijentima i podržavaju ih u pristupu informacijama, pravnoj podršci i drugim uslugama. Taj pristup naziva se upravljanje slučajem i dopušta socijalnim radnicima da izgrade most između tražitelja azila, vlasti i zajednice te da rade s pojedincima prema 'rješavanju slučaja' ne bi li se pronašla trajna ili barem privremena rješenja skrojena prema potrebama pojedinca. Privremene evaluacije triju pilot projekata koje su vodile nevladine organizacije u Europskoj mreži za alternative pritvoru, i to u Bugarskoj, Cipru i Poljskoj, pokazale su kako je 97 posto sudionika ostalo angažirano u svoj imigracijski postupak.

Koristi ATD-a

Alternative nude širok raspon prednosti. Prvo, humanije su. Ne samo da poštuju dostojanstvo migranta i podržavaju njegovu dobrobit, pogotovo djece i drugih ranjivih skupina, nego i pomažu pojedincima jednom kada se njihov status riješi, ili u smjeru integracije u društvo koje ih prima ili njihova odlaska.

Drugo, učinkovitije su. Rezultiraju visokim stopama suglasnosti zato što se pojedince tretira s poštovanjem i daje im se adekvatan standard života, čime se povećava njihova volja da surađuju s vlastima.

Konačno, vrlo su isplative. Prema Međunarodnoj koaliciji za pritvor (IDC), alternative mogu biti do 80% jeftinije zbog nižih operativnih troškova i povećanog broja dobrovoljnih povrataka, koji su financijski pristupačniji od deportacija. European Parliamentary Research Service, think tank Europskog parlamenta, procjenjuje prosječni dnevni trošak pritvora na 135 eura po tražitelju azila, u usporedbi s 34 eura u prihvatnim centrima.

Proizvoljnom pritvoru nije mjesto u demokratskom društvu

Pravo na slobodu i pravo na zaštitu od proizvoljnog pritvora osnovna su ljudska prava. Ona su uključena u Opću deklaraciju o ljudskim pravima i odnose se na sva ljudska bića, bez obzira na njihov pravni status.

Čak i kada je pritvor legalan, on bi se trebao koristiti kao mjera koja je posljednja opcija. Kada nije dostupna nijedna druga opcija, centri za pritvor moraju ispuniti minimum standarda EU i poštovati osnovna prava, kao što su pristup pravnoj i liječničkoj pomoći. Kako bi se osigurala suglasnost, potrebno je redovito praćenje.

Umjesto povećanja upotrebe pritvora, vlade bi trebale testirati pilot projekte i povećati suradnju s civilnim društvom. Organizacije, koje su ispunjavale prazninu koju su vlasti ostavile po pitanju skrbi za pritvorenike, stekle su iskustvo i razumiju regionalni kontekst te različitost i složenost pojedinaca u pitanju.

Najvažnije, vlade moraju zabraniti pritvor ranjivih osoba, uključujući djece (pozitivne vijesti, u svibnju 2018. Europski parlament je usvojio rezoluciju o okončanju te prakse), starijih osoba, osoba s medicinskim potrebama, trudnica i žrtava trgovine ljudima. Ta populacija mora biti zaštićena i ni pod kojim okolnostima se ju ne smije zatvarati.

Unatoč očitim koristima, upotreba alternativa je vrlo ograničena jer ih se doživljava kao previše apstraktne. Dostupne su obećavajuće opcije kako bi se izbjeglo da se nevine ljude lišava slobode, a uštedjele bi i mnogo novaca poreznih obveznika. Idemo ih više koristiti.