Tech & Rights

#MeAndMyRights: etničko profiliranje

Etničko profiliranje nije samo rasistička praksa, nego loš, kontraproduktivan pristup koji pomaže teroristima. Dobre vijesti: uz adekvatnu obuku, sigurnosne službe mogu ciljati ljude na temelju dokaza, ne boje kože, te nas bolje zaštititi.

by Israel Butler

Etničko profiliranje odnosi se na situaciju kad sigurnosne službe koriste svoje ovlasti kako bi zaustavile ili pretražile osobu ili njezin dom ili posjed na temelju njezina, a ne stvarnog dokaza da je dotična osoba možda sudjelovala u zločinu. To je jednako rasnoj diskriminaciji i ilegalno je. Čini se da su francuske sigurnosne službe u posljednje vrijeme koristile etničko profiliranje, kad su provodile tisuće racija samo na temelju činjenice da su dotične osobe muslimani.

To ne znači da etnicitet osobe ne može biti dio opisa osumnjičenika, uz druge karakteristike koje policija koristi, primjerice visinu, dob, odjeću ili boju kose. Razlika je u tome da se opis osumnjičenika temelji na dokazu da je dotična osoba sudjelovala u zločinu, kao što je snimka nadzornih kamera ili izjava svjedoka.

Pročitajte druge članke iz #MeAndMyRights serijala

Suprotno od toga, etničko profiliranje odnosi se na situaciju kad policija zaustavlja ili pretražuje osobu ili njen posjed samo zato što ona pripada određenoj etničkoj ili vjerskoj skupini, primjerice zato što je riječ o crncu ili muslimanu. Kad sigurnosne službe koriste etničko profiliranje, one govore da vas pripadnost određenoj etničkoj skupini čini kriminalcem ili osumnjičenikom za terorizam. Zakon zahtjeva od policije da koristi svoje ovlasti kad postoje stvarni dokazi zločina. Ti dokazi mogli bi biti to da se netko sumnjivo ponaša, primjerice aktivno pokušava izbjeći policiju, pretjerano je nervozan, izbjegava kontakt očima tijekom sigurnosnih kontrola na aerodromu ili je zamijenio torbe s nekim. Sama boja kože ili izgled nisu dokaz kriminalne aktivnosti.

Istraživanje pokazuje da je etničko profiliranje neučinkovito, da povećava sigurnosnu prijetnju i vjerojatno doprinosi faktorima koji ljude čine ranjivima na radikalizaciju. Kad policija koristi etničko profiliranje ona cilja veći udio osoba iz 'sumnjivog' etniciteta i manji broj osoba iz većinske populacije ili drugih manjina. Neka istraživanja su ispitivala što se dogodilo kad je policija prestala primjenjivati etnicitet kao kriterij i umjesto toga koristila objektivne dokaze kriminalne aktivnosti. Rezultati se značajno mijenjaju. Ukupni broj zaustavljanja i pretraživanja koje provode sigurnosne službe pada, povećava se broj uočenih kaznenih djela (učinkovitost zaustavljanja) te znatno pada nesrazmjer u kontekstu toga koliko se na meti nalaze pripadnici manjine u usporedbi s većinskim stanovništvom.

Etničko profiliranje je neučinkovito jer rezultira manjim brojem uhvaćenih kriminalaca. Neučinkovito je zato što sigurnosne službe nesrazmjerno fokusiraju svoju pažnju na nevine pojedince koji pripadaju ciljanoj etničkoj skupini, dok osumnjičenici koji pripadaju većinskom stanovništvu ili drugoj manjini prolaze neopaženi. Štoviše, istraživanje pokazuje da pojedinci koji su uključeni u nacionalni ekstremizam povezan s al-Qa'idom i tzv. Islamskom državom pripadaju nizu nacionalnosti i etniciteta, uključujući (bijele) zapadnjačke preobraćenike. U biti, vjerojatnije je da će nasilnom ekstremizmu pribjeći zapadnjački preobraćenici nego osobe koje su odgojene kao muslimani. Jednom kad napadači postanu svjesni toga da vlasti izdvajaju određene etničke manjine, oni prilagođavaju svoje ponašanje kako bi izbjegli uhićenje. Primjerice, odabiru napadače drugog etniciteta.

Pročitajte druge članke iz #MeAndMyRights serijala

Etničko profiliranje se učestalo koristilo u Njemačkoj, SAD-u i, u posljednje vrijeme, Francuskoj. Unatoč tome što su se deseti tisuća ljudi našli na meti zbog njihova etniciteta, nijedna od tih operacija nije dovela do kažnjavanja terorizma.

Osim što trati resurse i odvraća pažnju s potencijalnih počinitelja, etničko profiliranje je vjerojatno i dugoročno kontraproduktivno. Potvrđeno je da se nevini pojedinci koji su bili izloženi policijskom zaustavljanju i pretraživanju ili im je policija pretražila dom, osjećaju poniženo i uvrijeđeno kad vjeruju da je njihova etnička pripadnost bila glavni razlog zašto su bili izdvojeni. Te osobe prijavljuju i da su prestale vjerovati policiji i da se osjećaju otuđeno i marginalizirano od svoje zajednice i nacije. Čini se da je još jedna posljedica i povećanje diskriminacije i zločina mržnje od strane opće javnosti (koja se često ne prijavljuje zbog nepovjerenja prema policiji) što je, kako sugeriraju akademici, dijelom posljedica toga da se čini da rasno profiliranje legitimizira diskriminaciju od strane pripadnika javnosti. A jednom kad ljudi prestanu vjerovati policiji, oni postaju neskloni surađivati sa sigurnosnim službama, primjerice prijaviti sumnjivo ponašanje ili istupiti kao svjedok. Povećana marginalizacija i vjerovanje da se na policiju ne mogu osloniti kako bi zaštitila njihovu zajednicu od diskriminacije i zločina mržnje dodatno pojačava osjećaje nepravde i otuđenja od nacionalnog identiteta, što igra ulogu u radikalizaciji (više o tome idući put).

Ako želite detaljnije informacije ili vas zanimaju dokazi i istraživanja na koja se pozivamo, ovdje pogledajte naše cjelovito izvješće 'Sigurnost kroz ljudska prava'.


#MeAndMyRights