Tech & Rights

#MeAndMyRights: Što je masovni nadzor?

'Masovni' ili 'mrežni' (dragnet) nadzor u zadnje se vrijeme često spominje u vijestima. Članci iz ove serije objasnit će zašto ta praksa predstavlja takav problem. No da bismo razumjeli zašto je masovni nadzor toliko loš prvo moramo objasniti što je to.

by Israel Butler

Jednostavno rečeno, masovni nadzor odnosi se na praksu vlasti da prikuplja velike količine informacija o tome što je veliki broj ljudi radio online sa svojim mobitelima, kompjutorima ili drugim 'pametnim' napravama. Ponekad, tijekom istrage, policija ima popis određenih osumnjičenika za koje dokazi pokazuju da su možda bili uključeni u kazneno djelo. Kako bi prikupili dokaze, policajci mogu prisluškivati telefon osumnjičenika, postaviti kamere kod njegova doma ili radnog mjesta, pratiti ga ili čitati njihove tekstualne poruke ili e-mailove. To se smatra 'ciljanim' nadzorom jer je on usmjeren na specifičnu osobu koja je osumnjičena za specifična djela. Sve dok postoje mjere zaštite koje jamče da vlasti te ovlasti koriste samo na istinskim osumnjičenicima za kriminal ili terorizam, zakon o ljudskim pravima dopušta tu vrstu zadiranja u privatnost. To je izuzetno učinkovit način prikupljanja dokaza, ali također zahtjeva mnogo osoblja i novca za kontinuirano praćenje osumnjičenika.

U suprotnosti s ciljanim nadzorom, masovni nadzor nije usmjeren na pojedinačne osobe. Masovni nadzor ponekad se naziva 'neciljanim' ili 'mrežnim' nadzorom. Odnosi se na situaciju kada se svaki dan u nekoj zemlji prikupljanju stotine tisuća ili milijuni informacija o stotinama tisuća ili milijunima ljudi. Primjerice, svi e-mailovi poslani iz Španjolske u Ujedinjeno Kraljevstvo, svi telefonski pozivi iz Sjedinjenih Američkih Država u Francusku ili sve internet stranice koje su bile posjećene u Bugarskoj. U nekim slučajevima te informacije prikupljaju telekomunikacijske ili internet kompanije te ih prosljeđuju sigurnosnim službama. U nekim slučajevima sigurnosne službe same prikupljaju informacije direktno s telefona ili internet kabela.

Ovdje pročitajte ostale članke iz serijala #MeAndMyRights

U stvari, masovni nadzor znači da ništa što kažete preko telefona, nijedna internet stranica koju posjetite, nijedan e-mail ili tekstualna poruka koju ste poslali ili primili, nijedna objava na društvenim mrežama (poput Facebooka ili Twittera) i nijedno mjesto gdje odete sa svojim telefonom nisu privatni. Pogledajte ovu internet stranicu koja pokazuje kako telekomunikacijske kompanije mogu stalno pratiti i bilježiti vašu lokaciju u realnom vremenu. Bilježe se i pohranjuju informacije oko svega što radite sa svojim kompjutorom, tabletom ili mobilnim telefonom. Te informacije dostupne su telekomunikacijskim i internet tvrtkama koje ih čuvaju u svojim bazama podataka. Dostupne su i svima koji mogu pristupiti njihovim bazama podataka. To uključuje službe sigurnosti, ali i hakere te strane špijune koji mogu ilegalno upasti u njih.

Masovni nadzor predstavlja veliki izazov za našu privatnost jer gotovo sve što radimo na neki način uključuje internet: kupovina, bankarstvo, čitanje vijesti, uživanje u hobijima, socijaliziranje, komunikacija s prijateljima i kolegama te odvjetnicima, liječnicima, psiholozima, obavljanje poslovnih zadataka, putovanje. U sve većoj mjeri koristimo i 'pametne' naprave koje su povezane s internetom, kao što su kućanski aparati, čak i naši automobili, a koji stvaraju i pohranjuju informacije o nama. Internet je uključen u svaki aspekt naših života. A masovni nadzor čini vidljivim sve što radimo na internetu. Masovni nadzor je gotovo potpuno uništio našu privatnost što ima velike posljedice za naše demokracije. Više o tome kasnije. Ako želite doznati više o tome kako nas prate na internetu, pogledajte ovu informativnu internet stranicu.

Ako želite detaljnije informacije ili vas zanimaju dokazi i istraživanja na koja se pozivamo, ovdje pogledajte naše cjelovito izvješće 'Sigurnost kroz ljudska prava'.

#MeAndMyRights