Iako poljski i međunarodni zakoni garantiraju neograničeno kretanje uz pomoć pasa vodiča, slijepe i slabovidne osobe moraju se boriti za svoja prava.
Klijentica Helsinške fundacije za ljudska prava (HFHR) autobusom se 2014. vraćala iz Lublina u Varšavu. Odabrala je privatnog prijevoznika, no vozač joj nije dopustio da uđe u autobus. Pravila tvrtke, rekao joj je, ne dozvoljavaju prijevoz životinja.
Sud je u ožujku 2016. odlučio da se kompanija mora ispričati te joj je naređeno da donira 1200 eura u društvene svrhe. Presuda nije bila pravno obvezujuća, no sud je ocijenio da je vozač diskriminirao dotičnu ženu.
"Odluka suda jasan je znak kako je neprihvatljivo kršiti zakonsko pravo ulaska osoba u pratnji pasa vodiča u javne objekte, uključujući prijevozna sredstva", rekla je Dorota Pudzianowska, odvjetnica HFHR-a.
Diskriminacija u restoranima
Ovo nije prvi sudski slučaj diskriminacije osoba kojima je potrebna pomoć pasa vodiča kojim se HFHR bavio. U siječnju 2016. prvostupanjski je sud odlučivao u slučaju slijepih i slabovidnih osoba kojima je bio zabranjen ulazak u restoran.
Zaposlenici restorana su im rekli kako ne mogu ući u restoran te su im ponudili stol na terasi. No, vrijeme se iznenada promijenilo, počela je jaka kiša i naglo je zahladilo. Dotične osobe htjele su ući u restoran.
Objasnili su zaposlenicima restorana da imaju pravo na neograničeno kretanje i predočili im potrebne dozvole, no i dalje im nije bio dopušteno da uđu. U biti, zamolili su ih da napuste restoran. Zaposlenici su tvrdili da bi psi mogli ugristi djecu koja su u restoranu.
No, sud je odlučio da im je ulazak u restoran bio onemogućen jer nije bilo mjesta, a ne zato što su sa sobom poveli pse vodiče ili zbog njihovih poteškoća s vidom - dakle, nije bilo diskriminacije.
Zakon i praksa
U Poljskoj su slijepe i slabovidne osobe u pratnji pasa vodiča već mnogo puta bile izložene diskriminaciji. Iz tog je razloga prije nekoliko godina promijenjen i zakon pa važeći propisi o strukovnoj i društvenoj rehabilitaciji i zapošljavaju osobama s invaliditetom dopuštaju ulazak sa psima vodičima u većinu javnih objekata, primjerice sudove, kina, kazališta, restorane, institucije i sredstva javnog prijevoza.
Uz to, bilo kakav oblik diskriminacije na osnovi invaliditeta zabranjuje i članak 5 UN-ove Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Konvencija, koja za osobe s invaliditetom zahtjeva neovisno i uključivo sudjelovanje u društvenom životu, naglašava i njihovo pravo na korištenje primjerenog smještaja.
Međutim, problem diskriminacije slijepih i slabovidnih osoba nije riješen. Predsjednik zaklade Vis Maior za slijepe i slabovidne osobe je u intervjuu za televiziju TVN24 rekao kako i dalje bilježe brojne slučajeve u kojima se slijepim i slabovidnim osobama zabranio ulazak u javne ustanove u pratnji pasa vodiča. To se događa čak i u slučajevima kada se u tim objektima održavaju aktivnosti za slijepe i slabovidne osobe.
Više o situaciji u kojoj se nalaze slijepe i slabovidne osobe u Poljskoj možete pročitati u dokumentu 'Skrivena većina u Poljskoj'.