Muškarac iz Bjelorusije koji se vjenčao za Litavca obratio se u rujnu 2015. litavskom uredu za imigraciju tražeći da mu se dozvoli da živi u Litvi sa svojim supružnikom.
Zakon o pravnom statusu stranaca ne postavlja nikakve prepreke ujedinjenju istospolnih supružnika - strani državljani koji su u braku s litavskim državljanima imaju pravo na dozvolu boravka na temelju spajanja obitelji.
Zakon članove obitelji definira kao supružnike ili partnere koji su sklopili sporazum o registriranom (životnom) partnerstvu, maloljetnu djecu i posvojenu djecu. Zakon ne specificira da brak mora biti sklopljen između osoba različitog spola.
Različita mišljenja
Ured za migraciju, koji se prvi puta susreo s takvim zahtjevom, izbjegavao je donijeti odluku i zatražio je od Ministarstva unutarnjih poslova (koje je odgovorno za formuliranje migracijske politike u Litvi) da pojasni kako bi se trebalo postupiti u takvoj situaciji.
Ministarstvo unutarnjih poslova smatralo je da u ovom slučaju ne bi trebalo izdati dozvolu boravka jer litavski zakon zabranjuje istospolni brak pa se par ne bi mogao registrati. Ministarstvo je smatralo da je registracija nužan preduvjet za izdavanje boravišne dozvole, iako Zakon o pravnom položaju stranaca ne predviđa tu obvezu.
Ured za europsko zakonodavstvo koji se nalazi u sklopu Ministarstva pravosuđa došao je do drugačijeg zaključka - osobi koja se vjenča za državljanina Europske unije mora se omogućiti uživanje prava koja joj pripadaju prema Direktivi 2004/38/EC o slobodnom kretanju bez obzira na njen spol, seksualnu orijentaciju, rasu, vjeroispovijest ili bilo koji drugi aspekt.
Na kraju je Ured za migraciju odbio zahtjev, vodeći se razmišljanjem da bi bilo nemoguće osigurati pravo na spajanje obitelji jer se, prema litavskom zakonu, radi o nezakonitom braku. Ulagatelj zahtjeva žalio se regionalnom sudu u Vilniusu.
U, za javnost zatvorenom, postupku taj se prvostupanjski sud složio s argumentima Ureda za migraciju te je odbacio žalbu bjeloruskog državljanina.
Slab pritisak javnosti
"Kada je riječ o pitanjima homoseksualnosti u Litvi, javno mišljenje još uvijek prevladava nad principom jasnoće i pravne sigurnosti", rekla je Natalija Bitiukova, zamjenica direktora Instituta za praćenje ljudskih prava.
"Ova odluka narušava legitimna očekivanja ulagatelja zahtjeva. Kako bi dobila dozvolu boravka dotična osoba mora zadovoljiti zahtjeve koje predviđa Zakon o pravnom statusu stranaca i u ovom su slučaju svi zahtjevi bili zaista zadovoljeni".
Bitiukova smatra da, iako taj par ne bi dobio priznanje, primjerice, u sklopu zakona o nasljeđivanju, to nije ni bila poanta prijave Uredu za migraciju. "Ono što oni zapravo tražili bilo je to da ih se prizna kao članove obitelji zbog svrhe dobivanja jednog prilično uskog, ali u biti važnog prava u smislu legalnog boravka u Litvi. To im je pravo zajamčeno Zakonom o pravnom statusu stranaca".