S devet glasova za i osam protiv, Europski sud za ljudska prava (ECtHR) presudio je da je u slučaju Vasiliauskas protiv Litve prekršen Članak 7 Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (nema kazne bez zakona).
Litavski sudovi prethodno su Vasiliauskasa, bivšeg službenika MGB-a (KGB-a), osudili za genocid nad borcima za slobodu 1953., obustavljajući izvršenje kazne zbog njegove bolesti i starosti.
U svojoj tužbi na Europskom sudu za ljudska prava, Vasiliauskas je na temelju Članka 7 Konvencije tvrdio da su litavski sudovi primijenili širu definiciju zločina genocida, koja nije u skladu s međunarodnim zakonom jer uključuje i genocid političke grupe - što su, tvrde nacionalni sudovi, partizani bili.
Nepravedno osuđen za genocid
Veliko vijeće Suda utvrdilo je da je Vasiliauskas bio osuđen na temelju "zakonskih odredbi koje 1953. nisu bile na snazi [u nacionalnom ili međunarodnom zakonu]", čime je prekršena Europska konvencija o ljudskim pravima.
Prošle godine, litavski Ustavni sud je ustvrdio da će se sovjetske deportacije i represija tijekom partizanskog rata smatrati genocidom ako se dokaže da je cilj tih zločina bio uništiti značajan dio litavske nacije. Prema interpretaciji Ustavnog suda, Litva može primjenjivati širu definiciju zločina genocida, no te se odredbe ne mogu primjenjivati retrogradno.
Sud u Strasbourgu naglasio je nedostatak "povijesnih i činjeničnih podataka" o tome kako su litavski partizani predstavljali naciju. U presudi stoji:
"Sud nije uvjeren da je optuženi u dotično vrijeme, čak i uz pomoć odvjetnika, mogao predvidjeti da će ubijanja litavskih partizana značiti zločin genocida nad litavskim državljanima ili etničkim Litavcima":
Osjetljiva tema
Za litavsku javnost sovjetska je povijest iznimno osjetljiva tema. Mnoge organizacije i pokreti osudili su presudu ECtHR-a. Javno vijeće, sastavljeno od organizacija povezanih s borbom protiv sovjetske okupacije, najavilo je prosvjed "zbog oslobođenja ubojice partizana", tvrdeći da je odluka Suda "nepravedna i pristrana".
Vytautas Landsbergis (prvi predsjednik Litve nakon proglašenja neovisnosti od Sovjetskog Saveza te aktualni zastupnik Europskog parlamenta) ustvrdio je "da trenutno obrazloženje presude ECtHR-a indirektno daje legitimitet sovjetskoj okupaciji i aneksiji Litve".
Konzervativna stranka pripremila je rezoluciju oko žalbe na presudu ECtHR-a, tvrdeći da se 1953. na Vasiliauskasa odnosio kazneni zakon koji je bio na snazi do okupacije, a kojeg "suverena Litva nikada nije ukinula bilo kojim drugim aktom".
'Otišli smo malo predaleko'
Pravnici imaju drugačije mišljenje. "Nakon obnove naše neovisnosti, počeli smo sve sovjetske zločine u svim slučajevima kategorizirati kao genocid - otišli smo malo predaleko. Pa, sada se moramo nositi s rezultatima naše revnosti, što će, nadam se, ponukati naše policajce i sudove da ozbiljnije shvate međunarodni zakon", rekao je, komentirajući slučaj, Justinas Žilinskas, stručnjak za međunarodno pravo.
On smatra kako su pogreške učinjene zbog višestrukih razloga. "To obuhvaća određene političke razloge, mladost i neiskustvo naše države, ali i želju da se osigura da se krivci ne izvuku i da im se, u biti, čim prije sudi".
Žilinskas je naglasio kako ima razloga za optimizam - sudska je presuda "obilovala izdvojenim mišljenjima" i neki od sudaca su razumjeli i podržali poziciju Litve. Egidijus Kūris, sudac koji predstavlja Litvu, svoje je mišljenje izrazio pjesmom Archibalda MacLeisha "Mladi mrtvi vojnici ne govore".