Tech & Rights

Kakva je skrb u češkim bolnicama za porodništvo? To je najstroža tajna!

Pokazalo se kako je poprilično teško dobiti statističke podatke o broju poroda, carskih rezova i ozljeda žena prilikom poroda iz svih bolnica za porodništvo u Češkoj. Jedna majka pokušava ih pribaviti već dvije godine.

by The League of Human Rights
Loša iskustva s epiduralnom, koja dovodi do kontrole porođajne boli, a koja je imala tijekom svog prvog poroda, ponukale su Jarmilu Hnilicovu, majku dvoje djece, da se još više zainteresira za kvalitetu bolnica za porodništvo i zahvata koji se u njima izvode.

Uoči drugog poroda, željela je pregledati statistiku o svim domaćim ustanovama tog tipa. "Željela sam znati koliko su česte komplikacije nakon primjene epiduralne. Doznala sam da je gotovo pa nemoguće dobiti takve podatke, i štoviše, da se čak ne mogu dobiti ni najosnovnije informacije o skrbi u bolnicama za porodništvo", objasnila je za portal Lidovky.cz.

Zanimao ju je ukupan broj poroda, carskih rezova i epiziotomija koje su završile s traumom perineuma ili cerviksa, kao i broj poroda koji su završili s istim problemom. Željela je doznati i koliko je poroda dovršeno forcepsom (kliještima). Te informacije trebale su joj pomoći da donese odluku gdje će i kako roditi svoje drugo dijete.

Bez 'čačkanja' po bolničkim statistikama

Međutim, Institut za informacije o zdravstvu i statistiku (IHIS) uskraćivao joj je tu informaciju gotovo dvije godine, barem u punom obliku - za određenu naknadu, Hnilicova je dobila samo anonimni sažetak. Iako je to potvrdilo njenu pretpostavku da postoje značajne razlike među bolnicama, bez imena ustanova teško da je mogla dobiti sveobuhvatnu sliku stanja. Čak joj ni Ministarstvo zdravstva, kao glavni autoritet na tom području, nije pomoglo.

"Mislim da ne žele da netko čačka po tome, možda jer porodničari rade preveliki pritisak", rekla je Hnilicova.

Cijela priča o neuspješnom prikupljanju informacija počela je krajem 2014. godine, kada su dužnosnici Hnilicovoj rekli da joj je, kako bi dobila informacije, potrebna dozvola bolnica za porodništvo, iako joj je obećano da će podatke moći dobiti i bez toga.

U siječnju 2015. godine, podnijela je službeni zahtjev, sukladno češkom Zakonu o pravu na pristup informacijama. IHIS je odbio njen zahtjev, pozivajući se na zakon o državnoj statističkoj službi i zakon o zdravstvu. Dužnosnici IHIS-a su ustvrdili kako se radi o povjerljivim statističkim i osobnim podacima koji se ne mogu objaviti uz imena bolnica za porodništvo bez njihovog pristanka.

"Oni to objašnjavaju, među ostalim, obavezom zaštite individualnih osoba. Jasno je da mi ne mogu dati detaljne informacije da je, primjerice, "Gospođa Smith" rodila u takvim i takvim okolnostima. No, ja nikada nisam htjela takvu vrstu podataka. Ja sam samo tražila imena bolnica za porodništvo i njihovu statistiku", rekla je Hnilicova.

Borba za provjerenu odluku

Sa svojom odvjetnicom, Zuzanom Candigliotom, dugogodišnjom zagovornicom prava roditelja, upozorile su i na druge čudne argumente IHIS-a. "Podnositeljica žalbe ima ustavom zajamčeno pravo na informaciju", rekla je Candigliota, koja surađuje s Ligom za ljudska prava.

Hnilicova je dodala kako su podaci o zahvatima koji se provode u bolnicama za porodništvo "potrebni kako bi se ženama omogućio slobodan, na činjenicama utemeljen, izbor" te da oni mogu poboljšati kvalitetu zdravstvenih usluga. Odvjetnica se nakon toga žalila te je proslijedila pitanje Ministarstvu zdravstva, koje je pristalo ponovno preispitati situaciju.

Hnilicova je mjesecima čekala odgovor, no ništa nije dobila. "Nakon sedam mjeseci, rečeno mi je da se pismo iz Ministarstva izgubilo negdje na putu. Smiješno je to da se Institut i Ministarstvo nalaze u istoj zgradi", prisjeća se, smijući se od očaja.

Zaštita javnog zdravstva?

Međutim, na kraju je u srpnju 2016. godine primila još jednu negativnu odluku Ministarstva zdravstva. "Pravo podnositelja zahtjeva se ograničava kako bi se zaštitila prava i slobode drugih te zaštitilo javno zdravstvo", objasnio je Jan Bacina, direktor pravnog odjela Ministarstva zdravstva u 10 stranica dugom dokumentu. Prema njemu, IHIS je donio dobru odluku kada Hnilicovoj nije odgovorio na njen zahtjev u kojem je tražila podatke.

U tekstu se također navodi kako bi razmatranje statističkih podataka prilikom biranja medicinske ustanove moglo dovesti do krivog zaključka: "Sama činjenica da je određena bolnica izvela u statističkom smislu, primjerice, više carskih rezova od drugih, ne reflektira kvalitetu pružatelja zdravstvene skrbi. Veće ustanove će, logično, imati više patologija, što znači da je provedeno i više liječničkih intervencija".

Hnilicova nije zadovoljna tim objašnjenjem. Ona i njena odvjetnica planiraju daljnju akciju. "Ona će biti usmjerena protiv Ministarstva zdravstva zbog njihove nezakonite odluke", rekla je Hnilicova.