Javne informacije: trajna povjerljivost
Nacrt zakona uvodi još jednu mogućnost ograničavanja prava na informacije: javno tijelo može odbiti objaviti informacije na temelju "upornog" podnošenja zahtjeva te toga da bi njegovo zaprimanje "materijalno spriječilo operacije entiteta koji je obvezan otkriti informaciju".
Javne informacije: prvo plati, kasnije pristupi
Nacrt zakona predviđa mogućnost objave javnih informacija ovisno o plaćanju "naknade za pripremu". U sklopu postojećeg zakona moguće je zatražiti naknadu za otkrivanje informacije, no neplaćanje ili žalba na iznos naknade ne rezultiraju uskraćivanjem informacije. Nakon što predložene promjene stupe na snagu, zahtjev plaćanja naknade bit će samo još jedan način da se odbije zahtjev za objavu informacija.
Izjave o nekretninama: potpuno otkrivanje
Prijedlog novog zakona širi kategoriju osoba koje su zakonski obvezne predati izjave o nekretninama i zahtjeva da sve izjave (osim onih koje su predali dužnosnici tajnih službi) budu objavljene na internetu. To pravilo bi se primjenjivalo ne samo na zastupnike Sejma i dužnosnike lokalnih vlasti već i na osobe koje polažu vozački ispit, policajce na razini općine, zaposlenike Nacionalnog inspektorata za rad i Državne riznice, profesionalne javne službenike, čak i vatrogasce te pomoćno osoblje Nacionalne vatrogasne službe i službe za spašavanje.
Upravni postupak: privatnost nije zaštićena
U skladu sa zakonom koji je trenutno na snazi, upravno tijelo može odbiti objaviti javnu informaciju zbog potrebe da se zaštiti nečija privatnost. Predloženi zakon ograničava tu osnovu za odbijanje u upravnim postupcima. U sklopu novog zakona, zapisi o upravnim postupcima te pogotovo upravne odluke postat će javne informacije dostupne postupkom objave javnih informacija.
Zakonodavstvo: manje transparentnosti i otvorenosti
Nacrt zakona ne uvodi nikakve nove mehanizme za održavanje transparentnosti procesa donošenja zakona. Upravo suprotno, snižava standarde koji se trenutno primjenjuju. Vezano uz javne konzultacije, novo predloženi zakon ponavlja sadržaj obvezujuće rezolucije o radu Vijeća ministara. Međutim, za razliku od rezolucije, ne određuje period za predaju mišljenja i pritužbi. Rezolucija Vijeća ministara spominje period od 14 dana koji se može skratiti u izvanrednim okolnostima. Novi nacrt zakona uopće ne postavlja nikakvo vremensko ograničenje.
Donošenje zakona i lobiranje
Na tragu Zakona o lobiranju koji se trenutno primjenjuje, nacrt zakona predviđa dva oblika građanskog sudjelovanja u donošenju zakona: lobiranje i profesionalno lobiranje. Međutim, za razliku od postojećeg zakona, nacrt nameće teške obveze objavljivanja određenim entitetima, kao što su organizacije, institucije ili osobe koje su zainteresirane za donošenje zakona (no ne i tvrtkama). Neobjavljivanje bi se smatralo kaznenim djelom. Odsustvo bilo kakve takve informacije poništava pravo na izjavu o mišljenju.
Zviždači: izvrtanje ključnog koncepta
Nacrt zakona daje status zviždača samo osobama koje vlastima za provedbu zakona prijave sumnju u korupcijska djela. Taj status se dodjeljuje i ukida proizvoljnom odlukom tužitelja, što znači da se sudbina zviždača nalazi samo u rukama tužitelja. Ako tužitelj uskrati zaštitu zviždaču, potonji nema pravnu opciju žaliti se na takvu odluku. Novi zakon ne pruža zaštitu za osobe koje prijave prijetnje koje se ne smatraju kaznenim djelima kao što su rizici sigurnosti na radnom mjestu, mobing ili seksualno zlostavljanje.
Zakon o transparentnosti kreiran je na netransparentan način
Na nacrtu zakona, kojeg je pripremio koordinator za posebne poslove, radilo se mjesecima, bez objave ikakvih dokumenata. Nikad se nije pojavio na službenoj listi zakonodavnih inicijativa. Objavljen je 24. listopada 2017. godine, a javne konzultacije su trajale šest radnih dana. Na snagu bi trebao stupiti već 1. siječnja 2018. godine. Suprotno službenim izjavama, javne konzultacije bile su površne, iluzorne i ishitrene.