Democracy & Justice

Hrvatska odlučuje o izručenju političkog izbjeglice Turskoj

Hrvatska je pod pritiskom da izruči izbjeglicu u Tursku, gdje će se on gotovo sigurno suočiti sa zlostavljanjem i mučenjem. Ministar pravosuđa sada mora odlučiti hoće li zaštititi njegova ljudska prava i odbiti zahtjev ili će zadovoljiti Erdoganov režim.

by Lovorka Šošić

U posljednjih mjesec dana putem medija se može pratiti tijek procesa odlučivanja o izručenju gospodina Nurettina Orala, Kurda sa izbjegličkim statusom u Švicarskoj, Republici Turskoj.

Ovo nije prvi put da hrvatski sudovi odlučuju izručiti izbjeglice koje su ostvarile zaštitu u drugim zemljama u zemlje iz kojih su pobjegle zbog proganjanja. Tako je 2012. godine sud donio odluku o izručenju novinarke Vicdan Özerdem u Tursku, iako je od tamo pobjegla zbog mučenja u zatvoru jer je sudjelovala u prosvjedima. Nakon višemjesečne drame u Hrvatskoj, puštena je na slobodu i vraćena obitelji u Njemačku.

Nakon ovog slučaja Turska je u više navrata uputila Hrvatskoj zamolbe za izručenja izbjeglica, međutim sudovi su promijenili praksu uvaživši opasnost od proganjanja u Turskoj. Također, diljem EU postoje brojni primjeri odbijanja izručenja izbjeglica Turskoj.

No u slučaju Nurettina Orala nije bilo tako. Naime, Vrhovni sud potvrdio je odluku nižeg suda o izručenju Turskoj g. Orala, kojemu je prije 13 godina Švicarska priznala status izbjeglice i u kojoj ima posao i obitelj.

Faktor Švicarske

Nurettin Oral uhićen je u srpnju 2017. godine dok je bio na proputovanju kroz Hrvatsku, temeljem tjeralice kojom ga se optužuje da se 1999. borio za Kurdsku radničku stranku (PKK), a koja je u Turskoj proglašena terorističkom organizacijom. Naime, upravo zbog tog razloga Švicarska je Nurettinu Oralu osigurala zaštitu, odnosno zbog straha da bi mu vraćanje u Tursku moglo ugroziti život, sigurnost, te da mu Turska ne bi osigurala pravično suđenje.

U spomenutoj odluci Vrhovnog suda stoji i da podatak da g. Oral, kao izbjeglica u Švicarskoj, "nije odlučan" jer "Švicarska nije zemlja članica EU, zbog čega status izbjeglice koji je izručenik stekao u Švicarskoj za odlučivanje o dopuštenosti izručenje u RH nije od važnosti”.

Ovakvo tumačenje izazvalo je dosta pozornosti s obzirom da je takvo obrazloženje Vrhovnog suda paušalno i netočno, jer obveza priznanja statusa izbjeglice za RH proizlazi iz međunarodnih ugovora koji su iznad nacionalnih zakona. Iako Švicarska nije članica Europske unije, zemlje su obvezane istim Konvencijskim pravom, a Švicarska je, kao i Hrvatska, dio Europskog ekonomskog prostora i članica Vijeća Europe obvezana i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava.

Nakon rješenja Vrhovnog suda slučaj gospodina Orala nalazi se kod ministra pravosuđa, kao instance koja u ovom slučaju donosi finalnu odluku. Budući da se Nurettinu Oralu prvenstveno krši pravo na život i zabranu od mučenja, pravo na pošteno suđenje, on je po odvjetnici Sanji Bezbradici Jelavić 16. siječnja 2018. g. podnio ustavnu tužbu te je podnesen zahtjev Europskom sudu za ljudska prava za aktiviranjem mjere kojom bi se privremeno spriječilo izručenje Republici Turskoj.

U ustavnoj tužbi opisuju se povrede prava na život i zabranu mučenja te prava na pošteno suđenje. Izručenjem u Tursku g. Oralu prijeti opasnost da će biti izložen mučenju, te ponižavajućem i nečovječnom postupanju, što može prerasti i u povredu prava na život, a Hrvatska je osim toga, u ovom slučaju imala mogućnost i morala je kao članica Europske unije, u kojoj je razvijeno tzv. pravilo „sigurne treće zemlje“ vratiti izbjeglicu u bilo koju državu koju je prošao, a u kojoj mu ne prijeti povrat u državu podrijetla.

Turska i temeljna prava

Nurettin je u Turskoj optužen za počinjenje kaznenog djela „Povreda nacionalnog jedinstva i teritorijalno integriteta“. Iako je navedeno kazneno djelo u Turskoj podvedeno pod kazneno djelo terorizma prema Antiterorističkom zakonu iz 1991.g., jasno je da se radi čistom političkom kaznenom djelu, a nikako ne o kaznenom djelu terorizma. Usporedbom kaznenog djela terorizma prema Kaznenom zakonu RH jasno je kako, izuzev činjenice da se u samom činjeničnom opisu kaznenog djela za koje je optužen Nurettin Oral spominje riječ „terorizam“ i „teroristička organizacija“, konkretna akcija za koju je podnositelj optužen nema apsolutno nikakvih dodirnih točaka sa zakonskom inkriminacijom kaznenog djela terorizma.

Osim toga, izvještaji međunarodnih organizacija navode kako je u Turskoj trenutno na snazi dokidanje prava na pošteno suđenje već od trenutka odlaska u pritvor, gdje se flagrantno krše temeljna prava uhićenika na obranu i razgovor s braniteljem zbog čega već u startu se okrivljeniku onemogućuje da se protiv njega provede i pravičan postupak na sudu. Stanje ljudskih prava se dodatno pogoršalo nakon pokušaja državnog udara, a iz relevantnih izvješća proizlazi da se to pogoršanje prvenstveno odrazilo na Kurde, članove PKK koje se ekstenzivno, a bez pravog zakonskog uporišta, optužuje i progoni za djela terorizma. Upravo se tzv. Antiteroristički zakon, kojim je po novome obuhvaćen i sam podnositelj, zloupotrebljava te tumači suviše ekstenzivno i nepravično na teret upravo članova PKK-a.

Turska je obustavila primjenu Konvencije za zaštitu ljudskih prava, a unutar nacionalnog sistema je usvojila niz mjera koje dopuštaju mučenje i zlostavljanje zatvorenika i pritvorenika, a navodne pritužbe na zlostavljanje pritvorenika se ne istražuju.

Odgoda izručenja

Ustavni sud donio je privremenu odgodu izvršenja izručenja do donošenja odluke o ustavnoj tužbi. Ako Ustavni sud usvoji ustavnu tužbu i ukine osporavana rješenja onda vraća predmet na ponovno odlučivanje, ako Sud odbije ustavnu tužbu ministar svejedno može ne dopustiti izručenje. Također, prema pisanju medija Hrvatska je Europskom sudu za ljudska prava dostavila tražene informacije, koje je sud zatražio nakon što je podnesen zahtjev te je istovremeno odgodio odlučivanje o izdavanju privremene mjere do odluke Ministra pravosuđa. U svom odgovoru na zahtjev Sud navodi da je siguran kako hrvatske vlasti neće provesti moguću odluku o izručenju prije dostave zatraženih podataka.

Osim toga, ovo ne bi bio prvi slučaj iskorištavanja međunarodne tjeralice Interpola za nastavak političkih progona, a mnogi zahtjevi za izručenjem osumnjičenih za terorizam su slučajno ili ne, bili baš iz Turske, a po provedenom postupku pokazali zloupotrebom sustava i kršenjem prava izbjeglica. Zbog toga je INTERPOL od 2015. godine ustanovio mehanizme brisanja tjeralica izdanih protiv izbjeglica u zemlje koje ih proganjaju.

Naime, već u preporukama Centra za mirovne studije izloženima na poziv Interpola, upozoreno je da na taj način izbjeglice niti ne znaju da su na međunarodnoj tjeralici te su izloženi pravnoj nesigurnosti i riziku od vraćanja u zemlju u kojoj bi im život i sigurnost bili ugroženi ako napuste granice države koja im je dala utočište.