Prosvjedi i pobune u zatvorima
Prosvjedi koji su započeli u nedjelju, 8. ožujka i nastavili se u ponedjeljak, eksplodirali su u različitim stupnjevima ozbiljnosti. Zatvorenici su udarali po šipkama u ćelijama, palili madrace, bježali iz svojih zatvorskih krila na krovove i, u jednom slučaju, čak uspjeli pobjeći. Vlasti su 12. ožujka potvrdile smrt 14 zatvorenika, od kojih je većina umrla tijekom ili nakon pobune u zatvoru u Modeni gdje su zatvorenici provalili u ambulantu i predozirali se lijekovima za liječenje ovisnosti. Pobune ili prosvjedi izbili su u 40 zatvora diljem Italije, uključujući u Napulju (Poggioreale), Frosinoneu, Salernu, Anconi, Foggii, Milanu (San Vittore), Rimu (Rebibbia), Palermu (Ucciardone) i Paviji. U velikom broju zatvora situacija se smirila do kraja ponedjeljka, djelomično zahvaljujući medijaciji civilnih vlasti.
Čini se da do pobuna nije došlo zbog jednog jedinstvenog uzroka, već je vjerojatnije da su u izbijanju prosvjeda ulogu imali višestruki faktori.
Prenapučenost
Prenapučenost talijanskog zatvorskog sustava kronična je već godinama i krajem veljače je bilo 61.230 zatvorenika na 50.931 raspoloživih mjesta, što je stopa zatvorske populacije od 120,2 posto. Antigone, međutim, procjenjuje da se radi o stopi od 130 posto. U praksi, to znači da su u mnoge ćelije dodani po jedan ili dva kreveta, da su prostori natrpani te da je premalo aktivnosti i poslova za previše ljudi. Na takvu već kritičnu situaciju, uvedena su daljnja ograničenja kojima je cilj suzbijanje širenja koronavirusa, što je uzorkovalo pobune.
Dodatna ograničenja zbog koronavirusa
U proteklih nekoliko tjedana, zatvorska je uprava objavila interne propise u pokušaju da suzbije koronavirus. Opasnost epidemije koronavirusa u zatvorima je očita: zbog prenapučenosti je vrlo teško odvojiti zatvorenike, a suzbijanje bolesti je praktički nemoguće.
Trebalo je uvesti mjere protiv infekcije. U nekim zatvorima ograničene su posjete i aktivnosti, dok se posjetitelje skeniralo prilikom ulaska. Druge institucije su odlučile potpuno obustaviti sve aktivnosti i posjete, čak i ako su bile locirane daleko od žarišta koronavirusa. To je dovelo do nemira u već prenapučenoj i nervoznoj zatvorskoj populaciji. Također je dovelo do anksioznosti među obiteljima zatvorenika, koje često nisu znale ima li posjeta i dalje te su tu informaciju mogle dobiti samo ako su zvale zatvore.
Naposljetku, 8. ožujka, vlasti su odlučile potpuno zabraniti obiteljske posjete te su suspendirale sve obrazovne aktivnosti u svim zatvorima, dok su zatvorenicima poboljšale pristup telefonskim i video pozivima kako bi umanjili njihovu izoliranost u teškom razdoblju. Međutim, to nisu učinili svi zatvori što je dovelo do prosvjeda i pobuna.
Prijedlozi za olakšavanje pritiska na zatvore
U proteklih nekoliko dana, Antigone je u suradnji s Anpi, Arci, Cgil i Gruppo Abele, razvio neke prijedloge kojima bi se smanjio broj zatvorenika, ohrabrio kontakt s vanjskim svijetom, spriječila zaraza i pružila podrška zatvorskom osoblju.
Prijedlozi za smanjenje broja zatvorenika uključuju produljenje uvjetne kazne i kućni pritvor za zatvorenike sa zdravstvenim problemima, noćni kućni pritvor za ljude koje tijekom dana izlaze iz zatvora kako se navečer ne bi trebali vraćati u zatvor, produljenje kućnog pritvora za one koji služe kazne u trajanju do 36 mjeseci. Te mjere omogućile bi vlastima da drastično smanje broj pritvorenika te bi pomogle u očuvanju njihova zdravlja, kao i zdravlje djelatnika u zatvoru.
Oprezni korak naprijed s vjerojatno nedostatnim rezultatima
Vlada je 16. ožujka objavila uredbu kako bi se izborila s izvanrednom situacijom u zatvorima, a u kojoj je promijenila pravila kućnog pritvora. Prema zagovornicima uredbe, između 2000 i 3000 ljudi trebalo bi biti pušteno u narednih nekoliko tjedana. To evidentno nije dovoljno. U zatvorima bi trebalo osloboditi nekoliko tisuća mjesta kako bi pojedinačne ćelije bile dostupne za zatvorenike koji budu pozitivni na virus. Nužno je i poslati zatvorenike koji su posebno ranjivi zbog svoje dobi ili postojećih zdravstvenih problema njihovim kućama ili u ustanove za liječenje jer bi zaraza virusom u pritvoru mogla imati ozbiljne posljedice.
Kriza oko koronavirusa ne može biti riješena samo uz pomoć tih mjera. Nužno je osloboditi više mjesta u zatvorima te povećati socijalnu i zdravstvenu kvalitetu života u njima.