Tech & Rights

Europski parlament glasa o mađarskom premijeru Orbanu: sve što trebate znati

Europski parlament idući će tjedan održati povijesno glasanje o stanju demokracije u Mađarskoj. Što to znači, što je na kocki i što bi se moglo dogoditi? Donosimo objašnjenje.

by Israel Butler

O čemu se glasa?

Zastupnici Europskog parlamenta morat će odlučiti hoće li pokrenuti postupak koji bi u konačnici mogao završiti time da EU nametne sankcije mađarskoj vladi. Zastupnici će 11. rujna glasati o nacrtu rezolucije i izvješća. Ako usvoje te dokumente aktivirat će se Članak 7 Ugovora o Europskoj uniji. Parlament, doduše, neće glasati o sankcijama koje bi se nametnule mađarskoj vladi - on nema te ovlasti. No, ako rezolucija prođe, to će formalno staviti situaciju u Mađarskoj na dnevni red Vijeća EU, u kojem se sastaju ministri iz država EU. Ako Mađarska dođe na njihov dnevni red, vlade će morati raspravljati o situaciji i, naposljetku, odlučiti slažu li se s time da u Mađarskoj postoji ozbiljan problem.

Što muči Europski parlament u slučaju Mađarske?

To će biti šesta rezolucija Europskog parlamenta o Mađarskoj otkad je premijer Orban doveo svoju stranku Fidesz na vlast 2010. godine. Radi se o vrlo visokom broju. Tradicionalno su problemi vezani uz ljudska prava koji su bili dovoljno ozbiljni da privuku pozornost Europskog parlamenta postojali samo u državama izvan EU, primjerice u Zimbabveu, Rusiji ili Mianmaru. Osim nedavno u Poljskoj, situacija u državama EU rijetko je bila toliko loša da je Europski parlament osjetio potrebu usvojiti rezoluciju.

Tekstovi nacrta rezolucije i izvješća koje je prati navode niz ozbiljnih zabrinutosti oko razvoja situacije u Mađarskoj od 2010. godine. Može ih se sumirati na idući način:

  • Vlada kontrolira javnu raspravu. Javni mediji, kao i oni u privatnom vlasništvu većinom su prijateljski nastrojeni prema vladi. Privatne medijske kompanije većinom su u vlasništvu prijatelja vlade ili se suzdržavaju od kritiziranja vlade iz straha da će izgubiti prihode koji dobivaju od vlade na temelju ugovora o oglašavanju ili iz straha da će ih se kazniti zbog kršenja vrlo nejasno sročenih propisa. To znači da je većina vijesti koju javnost konzumira pristrana i ide u korist vlade. Javnosti se predočuju teorije urote o tome da su se nevladine organizacije i EU udružile kako bi ohrabrile migraciju u Mađarsku i alarmantne priče o tražiteljima azila koji pokušavaju uništiti naciju, dok o detaljima vladinih korupcijskih skandala izvještava samo nekoliko nezavisnih medijskih outleta.
  • Vlada je iznimno otežala sudovima da drže njezine ovlasti pod kontrolom. Otpustila je većinu viših sudaca u državi, popunila Ustavni sud političkim saveznicima, oduzela Ustavnom sudu ovlast da provjerava jesu li zakoni sukladni standardima građanskih sloboda te ima ovlasti disciplinirati suce, micati predmete od jednog do drugog suca i smjenjivati čelne suce. Pošto većina običnih sudova i dalje djeluje neovisno, vlada je sada uspostavila novi sud koji će se baviti pitanjima izbora, pravom javnosti da prosvjeduje i korupcijom.
  • Vlada je namjestila izborna pravila tako da je Fideszu vrlo teško izgubiti izbore. Izborne granice su prekrojene u korist vladajuće stranke, vlada je koristila javni novac kako bi financirala reklame koje su javnosti prenosile poruke iz izborne kampanje vladajuće stranke, a većina medija koje javnost prati favorizira vladajuću stranku.
  • Vlada je duboko korumpirana. Veliki vladini ugovori rutinski se dodjeljuju vladinim saveznicima koji skuplje naplaćuju usluge i proizvode te uzimaju javna sredstva, uključujući sredstva iz EU.
  • Vlada je ograničila široki raspon građanskih sloboda i temeljnih sloboda. To uključuje pokušaje zatvaranja Srednjoeuropskog sveučilišta i ukidanja nevladinih organizacija, sprječavanja izbjeglica da traže azil te odbijanje borbe protiv obiteljskog nasilja i rasizma usmjerenog prema Romima, muslimanima ili židovima.

Kako je tekao proces pisanja rezolucije i izvješća?

Europski parlament većinu svog rada obavlja putem odbora zastupnika Europskog parlamenta. Svaki odbor specijaliziran je za drugačiju temu, primjerice trgovinu ili energiju. Za pisanje rezolucije i izvješća o Mađarskoj odgovoran je Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (LIBE). Odbor imenuje zastupnika Europskog parlamenta (izvjestitelja) koji je zadužen za istraživanje i pisanje teksta. Rad na izvješću o Mađarskoj predvodila je europarlamentarka Judith Sargentini iz grupacije Zelenih. Svaka od ostalih političkih grupacija (lijevih, desnih ili pak političkih grupacija centra) imenuje vlastite izvjestitelje 'u sjeni'. Većinu posla obavlja izvjestitelj, no kako bi se osiguralo da druge političke grupacije prilikom glasanja ne odbiju izvješće, izvjestitelj se redovito sastaje sa svim političkim grupacijama i pokušava dogovoriti tekst s kojim će svi biti zadovoljni. Prilikom rada na ovoj rezoluciji izvjestiteljica se susrela i s aktivistima za ljudska prava, stručnjacima sa sveučilišta i iz think-thankova, zatim predstavnicima mađarskih vlasti i ekspertima iz međunarodnih organizacija kao što su Ujedinjeni narodi i Vijeće Europe.

Izvješće je izglasano u odboru LIBE s 37 glasova za, i 19 protiv. Četiri druga odbora Europskog parlamenta također su napisala vlastite dokumente o Mađarskoj, takozvana mišljenja. Ona se fokusiraju na različita pitanja, primjerice postupanje prema ženama, sloboda medija i sveučilišta. I ta su mišljenja, od kojih se sva slažu da bi trebalo aktivirati Članak 7, usvojena s uvjerljivim većinama.

Zaključci izvješća većinom se temelje na izvješćima ekspertnih tijela koja rade za međunarodne organizacije. Sve vlade EU dio su tih međunarodnih organizacija i daju dozvolu njihovim stručnjacima da prate standarde demokracije, vladavine prava i ljudskih prava. Mnoga od tih tijela taj posao rade već više od 50 godina, a stručnjake u njima nominiraju i odobravaju vlade. Među njima je nekoliko ekspertnih tijela iz Ujedinjenih naroda, Vijeća Europe i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS). Tvrdnja da informacije iz rezolucije i izvješća nisu točne ili da su pristrane jednostavno nije uvjerljiva.

Kolike su šanse da se rezolucija usvoji?

Ova je rezolucija posebna zato što je, da bi se aktivirao Članak 7, treba izglasati dvije trećine zastupnika Europskog parlamenta, dakle ne donosi se jednostavnom većinom.

Europarlamentarci iz Orbanove stranke Fidesz pripadaju grupaciji Europske pučke stranke (EPP), najveće pojedinačne grupacije u Europskom parlamentu. Donedavno je EPP, zbog lojalnosti prema svojoj članici Fideszu, uvijek glasao kao blok protiv rezolucija u kojima se kritizirala mađarska vlada. No, to se promijenilo prilikom posljednjeg glasanja o Mađarskoj u Europskom parlamentu 2017. godine. Kako je Orban nastavljao s rastakanjem demokracije, tako je sve većem broju europarlamentaraca iz EPP-a postajalo neugodno. Do trenutka kad se u 2017. glasalo o posljednjoj rezoluciji o Mađarskoj, grupacija EPP bila je toliko podijeljena da je političko vodstvo dopustilo svojim zastupnicima da glasaju slobodno. To jest, dobili su dozvolu da glasaju prema osobnom nahođenju umjesto da slijede službeni stav EPP-a. EPP se podijelio u tri "bloka". Od 200 zastupnika EPP-a koji su glasali, njih 67 podržalo je rezoluciju, 93 je bilo protiv, a 40 je bilo suzdržano. Općenito, za rezoluciju je glasalo 58 posto zastupnika Europskog parlamenta.

Da bi rezolucija prošla na glasanju idući tjedan, zastupnici EPP-a koji su 2017. godine glasali protiv ili su bili suzdržani trebali bi promijeniti svoje mišljenje. Moguće je zaključiti jesu li promijenili stav ako se pogleda kako su se opredijelili na glasanjima u pet parlamentarnih odbora tijekom pripreme aktualne rezolucije.

Ukupno gledano, u glasanjima održanima u pet odbora sudjelovala su 42 zastupnika EPP-a. Ukupno se 10 zastupnika EPP "pomaklo" prema tome da podržavaju Članak 7 - tako da su glasali za (6) ili da su ostali suzdržani (4). No, zabilježeno je i šest zastupnika koji su krenuli u suprotnom smjeru, dakle glasali protiv (2) ili ostali suzdržani (4), a koji su glasali za u slučaju rezolucije 2017. godine. Naravno, to nam daje uvid samo u dio razmišljanja EPP-a. Zastupnici EPP-a iz Nizozemske, Švedske, Finske i Luksemburga sve oštrije kritiziraju Fidesz, dok su zastupnici EPP-a iz Poljske, Irske, Portugala, Belgije, Grčke i Malte većinom glasali za rezoluciju 2017. godine. No, s izuzetkom Poljske, koja ima velik broj stanovnika, svaka od ovih manjih zemalja ima mali broj zastupnika EPP-a. Da bi glasanje zakazano za idući tjedan prošlo, trebat će ga podržati članovi EPP-a iz Njemačke, Italije, Španjolske i Francuske (kojih je mnogo više). Dosad još uvijek nisu obznanili svoju poziciju.

Mnogi u EPP-u mogli bi i dalje biti skloni podržati Fidesz jer nisu sigurni što će Orban učiniti nakon idućih izbora za Europski parlament u ožujku. EPP očekuje da će izgubiti zastupnička mjesta, a ako podrži aktivaciju Članka 7, Orban bi mogao biti sklon osveti te bi mogao premjestiti svoje europarlamentarce u drugu političku grupaciju, čime bi dodatno oslabio EPP. Orban se nedavno susreo s Mateom Salvinijem iz Sjeverne lige, zamjenikom premijera Italije. Moglo bi se raditi o prikrivenoj prijetnji EPP-u da će formirati novu političku skupinu s drugim autoritarnim populistima ako ga EPP ne nastaviti štititi od odgovornosti.

Postoje i neki drugi faktori koji kompliciraju situaciju. Neki od rumunjskih zastupnika lijevog centra (koji bi inače podržali rezoluciju) mogli bi se odlučiti da neće podržati aktivaciju Članka 7 iz straha da bi Rumunjska mogla biti iduća na redu. Ti europarlamentarci pripadaju aktualnoj vladajućoj stranici koja se obrušavala na prosvjednike koji su se bunili protiv korupcije i nevladine organizacije koje žele zaustaviti vladino slabljenje sudstva te zakona za borbu protiv korupcije. A neki europarlamentarci se jednostavno možda neće pojaviti jer su već zauzeti s predizbornim kampanjama.

Zašto je to toliko važno?

Možda ne zvuči jako uzbudljivo, no Članak 7 sve do ove godine nikada nije bio iskorišten. Europske vlade međusobno preferiraju održavati dobre odnose koliko mogu i ne žele izazvati ljutnju ili zamjerke time da se međusobno prozivaju zbog stanja ljudskih prava. Ne radi se o tome da one ne razgovaraju o stanju ljudskih prava u drugim državama. Razgovaraju, i to može postati ružno - no to rade u drugim okruženjima kao što su Ujedinjeni narodi, OECD i Vijeće Europe. Rade to daleko od EU kako to ne bi interferiralo s njihovom relativno glatkom suradnjom na područjima kao što su slobodna trgovina, zaštita okoliša i borba protiv organiziranog kriminala. No, kako autoritarne populističke vlade u Mađarskoj i Poljskoj ozbiljno ugrožavaju osnovne slobode, mnoge vlade EU počele su postavljati neugodna pitanja.

Što je Članak 7?

Članak 7 zamišljen je kao procedura koja bi trebala pružati osnovnu zaštitu demokracije i građanskih sloboda u slučaju nužde. Može se iskoristiti samo ako država ozbiljno i sustavno krši pravila koja omogućavaju pravilno funkcioniranje moderne demokracije, stvari kao što slobodni i neovisni mediji, neovisni sudovi koji imaju moć zaustaviti vladu da zloupotrebljava svoje ovlasti te propise koji štite manjine i osnovne slobode. EU je pokušala primijeniti politički pritisak i pravne procedure ne bi li prisilila Orbana da promijeni smjer, no ništa od toga nije imalo stvarni učinak. Orbanova je taktika tri koraka naprijed, a samo jedan natrag kada je suočen s međunarodnim pritiskom, dok pritom mnoge štetne reforme ostaju na snazi.

Procedura koju predviđa Članak 7 je dugotrajna. Uključuje najmanje tri glasanja na tri različite razine u Vijeću. To da se uopće dođe do trenutka kada se vladi mogu nametnuti sankcije, zahtjeva da se s time slože sve vlade (osim one koja je u pitanju). Članak 7 je prvi puta u povijesti EU bio aktiviran nedavno, kada je Europska komisija uvrstila Poljsku na dnevni red Vijeća jer je tamošnja vlada preuzela sudove u zemlji. Nakon nekoliko sastanaka na kojima se raspravljalo o Poljskoj, ministri još uvijek nisu donijeli službenu odluku oko Poljske. Ne donosite kokice. Ponesite vreću za spavanje.

Prema Članku 7, sankcija može biti bilo koja mjera koja državi oduzima pravo koje je dobila ulaskom u EU. Primjer koji se najčešće spominje je onaj da bi vlada mogla izgubiti svoja glasačka prava, čime bi izgubila pravo odlučivanja o tome koje će zakone EU donositi. No, vlade ulaskom u EU dobe brojne privilegije, uključujući sredstva EU, slobodnu trgovinu diljem europskih granica, mogućnost micanja novca i kupovanja te prodaje svih usluga bilo gdje u EU, a da ne spominjemo da imaju mogućnost sudjelovati u stotinama sastanaka na kojima se odlučuje o zakonima i politikama.

Presuda?

Orban je doveo Mađarsku do točke izabrane autokracije. Država koju je stvorio više se ne uklapa u model demokracije oko kojeg su se europske države složile 1950-ih. Prije nego što se država može priključiti EU, ona mora dokazati da ima uspostavljena jamstva kojima će osigurati pravilno funkcioniranje demokracije, s neovisnim sudovima koji mogu držati vladu pod kontrolom te dopustiti svim članovima društva da sudjeluju u građanskom i političkom životu dok istovremeno štite osnovne slobode. Ta jamstva su uspostavljena kako bi se spriječilo da se ponove autoritarne države i horori Drugog svjetskog rata. Dokazi protiv mađarske vlade su objektivni, točni i nadmoćni. Ništa drugo s čime je EU suočila Orbana nije funkcioniralo. O glasanju u korist rezolucije i izvješća ne bi se trebalo ni razmišljati. Ne pomaže čak ni realpolitika: Orban ne može biti odan EPP-u dok se udvara protivnicima te skupine koji su na vlasti u Poljskoj i Italiji.