Tech & Rights

Kada se ujedinimo oko naših razlika, možemo zahtijevati brižnu vladu

Neki političari šire mržnju kako bi nam odvratili pažnju od njihovih neuspjeha oko virusa Covid-19. Nadaju se da ćemo kriviti manjine i da se nećemo fokusirati na traženje skrbi koju bi nam trebali pružati. Ali, ujedinjeni, to možemo zaustaviti.

by Linda Ravo

Naše vlade trebale bi nas što sigurnije voditi kroz pandemiju. Kada na izborima odabiremo naše lidere, dajemo im moć kako bi je koristili za našu dobrobit. No, neki političari nisu u politici kako bi radili ono što je najbolje za javnost. U njoj su samo zbog moći i novca. Učinit će sve što je potrebno kako bi dospjeli u vladu i tamo ostali. A kada nas iznevjere, učinit će sve kako bi nas zbunili pa krivnju prebacuju na druge.

Takvi političari i njihovi prijatelji u medijima pokušavaju nas razjediniti širenjem laži ili dezinformacija i krive druge ljude za štetu koju je uzrokovao koronavirus. Krive ljude koji su ovamo došli iz drugih zemalja, kineske vlasti, Rome, LGBTI osobe ili osobe koje prakticiraju islam. No, pravi je razlog to što nisu donijeli ispravne odluke koje bi zaustavile širenje virusa i dale nam potrebnu podršku i skrb.

Zašto nas neki političari žele razjediniti?

Za vrijeme napredovanja virusa možemo svjedočiti porastu infekcija i stope smrtnosti, premalom broju bolničkih kreveta ili ljudima koji se financijski muče zato što su izgubili radna mjesta. I javnost, prirodno, želi znati zašto se to događa. Primjerice, zašto liječnici nemaju dovoljno opreme, zašto vlada nije testirala više ljudi, zašto je barovima i restoranima bilo dozvoljeno da tako dugo ostanu otvoreni ili zašto ne koristimo poreze kako bismo pružili podršku ljudima koji su izgubili posao.

Političari ne vole teška pitanja. No, stalo im je do ljudi koji su ih izabrali, slušaju što brine birače i pokušavaju pronaći načine da im odgovore ili odrade bolji posao.

Nažalost, u nekim državama neki političari žele spriječiti birače da se uopće fokusiraju na ta pitanja. Umjesto toga, lideri u tim zemljama šire dezinformacije koje krive druge ljude kako bi odvratili birače od vlastitih neuspjeha - korupcije, kada javni novac daju prijateljima biznismenima, umjesto da ga investiraju u bolnice. Ili kada koriste poreze kako bi spasili bogate kompanije umjesto da podrže radnike koji su izgubili radna mjesta. Ili kada vlasti jednostavno donose loše odluke zato što su ljudi u vladi dobili poslove na temelju osobnih usluga, a ne iskustva i kvalifikacija.

Zašto je to loše za nas?

Širenje laži kojima se pokušava okriviti određene skupine u društvu dijeli naše zajednice. Neki ljudi koji imaju snažne predrasude koriste te laži kao izgovor za vrijeđanje, zastrašivanje ili fizičke napade na ljude u našim zajednicama samo zbog njihova izgleda, vjeroispovijesti ili toga koga vole. Napadi na ljude zbog njihova porijekla ili izgleda istovjetni su govoru mržnje ili zločinima iz mržnje. A oni su toliko štetni da su europske vlade kreirale zakone o ljudskim pravima koji nalažu da se te zločine sankcionira ozbiljnije od zločina koji nisu motivirani rasizmom ili homofobijom.

Zlostavljanje ljudi zbog toga kako izgledaju komada tkivo koje povezuje naše zajednice. Kada ljudi postanu sumnjičavi oko onih koji izgledaju ili zvuče drugačije od nas, teže nam je paziti jedni na druge i surađivati.

Mnogi od nas odvraćeni su od postavljanja pitanja oko toga što bi vlada trebala raditi i zbunjeni smo oko toga koga kriviti. Neki od nas fokusirani su na pokušaje zaustavljanja rasizma i izgradnje povjerenja. Drugi vjeruju da će se ono, zahvaljujući lažima, i dalje širiti.

Ako si međusobno ne vjerujemo, ako smo podijeljeni i odvraća nam se pažnja, postaje nam teško fokusirati se na to da prisilimo naše vlade da poduzimaju prave korake kako bi skrbile za sve nas. A to omogućava onim političarima kojima doista nije stalo do nas da ostanu na vlasti čak i ako loše rade.

Što možemo učiniti?

Političari gladni moći i njihovi prijatelji u medijima koji nas pokušavaju podijeliti tijekom zdravstvene krize sve nas izlažu opasnosti. Ne rade svoj posao kako spada i huškaju nas jedne protiv dugih tako da ne obraćamo pažnju i ne zahtijevamo skrb na koju imamo pravo. No, to možemo ispraviti.

Kad god nam ti političari ili medijske kompanije govore laži kojima pokušavaju podijeliti naše zajednice i to rezultira zločinima mržnje ili nasiljem, oni su počinili zločin i trebalo bi ih sankcionirati. Drugi političari trebaju biti hrabri i govoriti kako bi osudili govor mržnje. Trebalo bi sankcionirati i obične ljude koji su počinili zločin iz mržnje, dok bi one kojima je nanesena šteta trebalo podržati. To je bitno zato što nam pokazuje da je takvo ponašanje suprotno pravilima našeg društva.

Možemo i otežati političarima da šire dezinformacije. Primjerice, tako da osiguramo da su javni mediji u svakoj zemlji neovisni i da imaju dovoljno resursa za kvalitetno izvještavanje. Šanse da će nas uspjeti obmanuti lažima su manje ako uvijek znamo gdje možemo pogledati pouzdane vijesti.

Naši lideri imaju odgovornost skrbiti za nas. Ako se ujedinimo oko naših razlika, stvaramo snažnije zajednice u kojima skrbimo jedini na druge. Također, možemo govoriti jedinstvenim, snažnim glasom i zahtijevati od političara da paze na sve članove društva.




#HumanRightsUnderCorona