Tech & Rights

Njemačka postrožila zakone o azilu - 1. dio

Od kraja listopada u Njemačkoj su na snazi novi zakoni o azilu. Nova regulativa trebala bi ubrzati proces rješavanja zahtjeva za azil, no i dalje postoje ozbiljni problemi oko ljudskih prava, uključujući prenatrpanost privremenih skloništa.

by Adriana Kessler

Prvi dio ovog serijala ispituje način na koji će se smještati tražitelje azila koji su tek stigli u Njemačku. Novi zakon predviđa produljenje njihova boravka u prvotnim prihvatnim centrima. Organizacije civilnog društva tu odluku žestoko kritiziraju.

Nova pravna situacija

U ranoj fazi njihova postupka, tražitelji azila smještaju se u tzv. prvotne prihvatne centre. Često se radi o žicom ograđenim područjima s liječnicima, kantinom i masovnim spavaonicama. Prema novom zakonu, period tijekom kojeg će tražitelji azila morati živjeti u tom smještaju produljen je s tri na šest mjeseci.

Tek nakon tog perioda bit će razmješteni po zajednicama diljem zemlje. No, tim se produljenjem poništavaju blaži propisi o zabrani rada koji su doneseni na ljeto. Naime, tražiteljima azila ne dozvoljava se da rade sve dok borave u prvotnim prihvatnim centrima.

Federalna vlada je naglasila da je cilj ubrzanje procedure. Nova regulativa to bi omogućila time što bi vlastima bilo lakše kontaktirati tražitelje azila u tim ustanovama.

Iz perspektive ljudskih prava

No, koalicija znanstvenika tvrdi da se ubrzanje procedura, iako je ono važno, teško može postići mjerama koje predlaže novi zakon. Nadalje, nova regulativa dovodi do problema oko temeljnih i ljudskih prava.

Najhitniji problem bez dvojbe je opći nedostatak smještaja. To dovodi do prenatrpanosti ili improviziranih skloništa koja ne zadovoljavaju učinkovite osnovne standarde ljudskih prava. Sada će produljenje boravka tražitelje azila izložiti takvim uvjetima na još duži period.

Nils Muižnieks, povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava, preporučio je da Njemačka na razini cijele zemlje uvede minimalne standarde o načinu vođenja prihvatnih centara. On smatra kako je to jedini način na koji se može osigurati da uvjeti diljem države budu u skladu sa standardima ljudskih prava. Ovo su dva primjera zašto je to važno:

  • Djeca imaju pravo na obrazovanje: to propisuje Članak 13 Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR). Po pitanju smještaja, to znači da se djeci mora omogućiti pristup obrazovnim aktivnostima, na primjer razumnu udaljenost do škole ili, u suprotnom, uspostavljanje novih obrazovnih institucija u blizini centara.
  • Žene imaju pravo na zaštitu od seksualnog nasilja: u kontekstu smještaja to, primjerice, znači da se moraju uvesti mjere koje će žene zaštititi od napada ili seksualnog zlostavljanja.

Ljudska prava su prava

Njemačka se obvezala poštivati i štititi temeljna i ljudska prava. Ako se ona krše u Njemačkoj, pogođene osobe imaju pravo na tužbu. Naravno, po tom pitanju u Njemačkoj su vrlo važni Ustav i Osnovna prava.

Povrh prije spomenutih, postoje i druge obveze vezane uz ljudska prava koje se moraju uzeti u obzir prilikom interpretacije njemačkih zakona, pa čak i Ustava. To su, na primjer, Europska konvencija o ljudskim pravima i druge konvencije na razini Ujedinjenih naroda (UN-ova Konvencija o pravima djeteta, ICESCR itd.)

To će biti važno u svim aspektima zakona o azilu. Prema novim izvještajima, njemačko Ministarstvo unutarnjih poslova već planira izmjenu zakona kako bi se dodatno oslabila prava tražitelja azila. Najvažnije će biti pitanje hoće li i kako će Njemačka ispuniti svoje obveze oko ljudskih i temeljnih prava.