U vašem govoru i u nedavnom intervjuu kao ključne probleme istaknuli ste sužavanje civilnog prostora i slobode nevladinih organizacija. Kako vizualizirate mehanizam monitoringa o kojem ste govorili - i kako biste osnažili tu inicijativu?
Mi smo još u ranoj fazi, ne obraćamo pozornost na problem. Jer ne postoji dogovorena, zajednička razina osjetljivosti na prijetnje civilnom društvu u EU. Kroz povijest, fokus je bio prema vani, dok smo dopustili srozavanje situacije iznutra bez da smo to uopće primijetili. To je prvi korak. U smislu toga kojim putem krenuti, FRA će za nekoliko mjeseci objaviti izvješće s nizom prijedloga, od kojih bi jedan mogao biti uspostavljanje opservatorija za zaštitu civilnog društva. Taj prijedlog proizašao je iz konzultacija od prije nekoliko mjeseci i bio je predložen u kontekstu da ne postoji mjesto na koje možete otići i dobiti sve informacije o tome što se događa diljem država članica. To je dobra ideja; tek treba istražiti hoćemo li je ostvariti mi ili ćemo nekoga podržati da je ostvari.
Vidite li prostora za manevar u smislu da FRA pojača podršku za nevladine organizacije? Planirate li biti glasniji?
Apsolutno. FRA ima odgovornost, i to ne samo da blisko surađuje s civilnim društvom, nego i da odigra primjerenu ulogu u njegovu podržavanju. Jedna od inicijativa koju smo nedavno poduzeli je reforma načina na koji društvo surađuje s našom agencijom. Imamo tzv. Platformu temeljnih prava s kojom se može povezati svaka grupa čija je svrha kompatibilna s ljudskih pravima. Ona nije samo način na koji razgovaramo s civilnim društvom oko toga što radimo, već putem nje i slušamo kako im možemo bolje pomoći.
Civilno društvo je ulje koje omogućava funkcioniranje demokracije i ako dozvolimo srozavanje na tom području to će imati negativan učinak za cjelokupni demokratski duh bilo koje države. Tako da moramo biti pozorni.
Imate li ikakav poseban komentar na ono što se događa s nevladinim organizacijama i mađarskom vladom?
Dijelim stav Europske komisije, Ujedinjenih naroda i europskog povjerenika za ljudska prava da je novo usvojeni zakon problematičan sa stajališta ljudskih prava. Postoje pitanja oko njegove sukladnosti s međunarodnim pravom i zakonima Europske unije i njih se treba adresirati. Nismo sami: dijelimo stav s raznim međunarodnim tijelima za ljudska prava.
Smatrate li da postoji ikakvo opravdanje za argument mađarske vlade da te nevladine organizacije moraju biti transparentnije i da će vlada, uz pomoć spomenutog zakona, imati bolji nadzor?
Ono što primarno gledam nije motiv za akciju, nego posljedica akcije. Ono što primarno vidimo u ovom zakonu ograničava ljudska prava do razine koja prelazi granice međunarodnog prava, koje propisuje da kada ograničavate prava koja su srž zdravog civilnog društva, poput prava na slobodu udruživanja, morate poštivati načela nužnosti i razmjernosti. Međunarodni promatrači sugeriraju da taj zakon ide dalje nego što to načela nužnosti i razmjernosti dopuštaju.
U posljednje vrijeme mnogo se diskutira, pogotovo u krugovima nevladinih organizacija u Bruxellesu, o pozivu EU da pruži veću direktnu podršku organizacijama civilnog društva unutar Unije. U trećim zemljama postoje sheme podrške za financiranje nevladinih organizacija, a unutar EU postoji neki fondovi koji su dostupni, no ta mogućnost nije primjereno istražena. Je li vas Komisija pitala za mišljenje oko toga ili im planirate proslijediti svoje napomene?
U prošlosti sam radio u odborima nekoliko nevladinih organizacija i iskusio tu čudnu situaciju da su nevladine organizacije u najbogatijem kutku svijeta često najsiromašnije jer, primjerice, nemaju pristup razvojnim fondovima koji su dostupni u mnogim trećim zemljama. Tako da u nekim europskim državama možemo imati jako slabi sektor civilnog društva zbog nemogućnosti pristupa pouzdanom, sigurnom financiranju. To je problem i napravili smo istraživanje na koje ćemo se pozvati u nadolazećem izvješću. No, kao što sam rekao, ja nisam glasnogovornik Komisije, mi smo nezavisni. No razgovarat ću s njima i znam da su zainteresirani. Gdje točno idu u razmišljanju morate pitati njih.
Mi definitivno guramo svakog relevantnog aktera u Europi, uključujući Europsku komisiju, da bude aktivniji i prizna da je potrebno podržati civilno društvo.
Slažete li se da se civilne organizacije u zapadnim i istočnim državama članicama suočavaju s različitim izazovima? Smatrate li da se njihove probleme može adresirati u sklopu istog okvira rada?
Ne bih se složio s vama. Naše analize pokazuju da je situacija doista različita od zemlje do zemlje, no ne poklapa se s tom urednom linijom zapad-istok. Usput rečeno, u našem poslu cijelo vrijeme se susrećemo s njom. Postoji pretpostavlja o podjeli na istok i zapad, no kada radimo testove mi je ne pronalazimo - što obično znači da su problemi jednako loši na zapadnoj strani od te linije, kao što su i na istoku, samo što su možda manje očiti. Tako da, što se tiče primjera u nekim zemljama koje biste svrstali na zapadnu stranu, imate promjene poreznog zakona koje negativno utječu na nevladine organizacije, kao što je humanitarna svrha porezne iznimke. Susrećete se i nametanjem propisa o lobiranju, koji opterećuju nevladine organizacije. Imate napade, obično ne od strane države, no imate fizičke napade na nevladine organizacije ako zastupaju pogrešne svrhe. Predstavljaju muslimanske ili židovske zajednice, LGBT zajednicu i pokazuje se da policija ne istražuje uvijek aktivno te napade. Imamo probleme diljem cijele Europe. Običavam izbjegavati tu zapad-istok logiku dok mi je ne dokažu.
U Mađarskoj, većina medija su ili državni mediji ili je riječ o medijima koji su ograničeni privatnim interesima bliskima vladi. To dovodi do situacije da postoji samo nekoliko nezavisnih medijskih izvora i većina ljudi dobiva dnevne informacije preko njih. Vidite li da bi FRA mogla odigrati nekakvu ulogu u toj situaciji?
Sloboda medija je nešto o čemu Agencija jako brine - ona je apsolutno ključna za društvo koje napreduje, koje poštuje ljudska prava. Objavili smo izvješće baš o tom pitanju na kolokviju Komisije održanom u studenom u kojem smo, koristeći naše istraživačke odjele u svakoj državi članici EU, mapirali prirodu prijetnji slobodi medija. Sve od napada na novinarstvo (novinarke su mnogo pogođenije od novinara), odbijanje priznanja novinarske prirode većine društvenih mreža, dopuštanje monopolističkih "tendencija", raspon je vrlo širok. No, to je ozbiljan problem. Svi čekamo na Europsku komisiju nakon njena kolokvija. FRA će pratiti sve dimenzije slobode govora i slobode medija. Primjerice, ubrzo ćemo se baviti pitanjem ljudskih prava i algoritama jer te tehnike imaju velike implikacije, među ostalim na društvene mreže. To je jedan primjer kako možemo pokušati biti korak ispred.