U svibnju 2014. Facebook grupa je pozivala na prosvjed protiv predstojećeg Sofija Pridea. Takozvanu "Anti-gay paradu" organizirale su ultradesničarska stranka "Napad" i stranka VMO-BND (sada dio vladajuće koalicije u Bugarskoj), kao i neregistrirana Nacionalistička stranka Bugarske, ogranak međunarodne neonacističke mreže "Krv & čast".
Na Facebook stranicama "Anti-gay parade" i "Nacionalističke stranke Bugarske", ali i na više osobnih profila članova stranaka, pojavili su se ekstremistički izrazi homofobije i prijetnje smrću sudionicima Sofia Pridea 2014. Internetski portali su opširno izvještavali o tim objavama.
Radoslav Stojanov, LGBT aktivist i redovni sudionik godišnjeg Sofia Pridea, je 13. lipnja 2014., dakle 22 dana prije Sofia Pridea, podnio prijavu regionalnom uredu državnog odvjetnika u Sofiji (RPO Sofija). Tražio je hitnu istragu zbog skorog održavanja Sofia Pridea i realne opasnosti da bi se prijetnje mogle ostvariti.
Nedjelovanje
RPO Sofija nije poduzeo nikakvu akciju sve do 21. kolovoza 2014. - dakle, dva mjeseca i osam dana nakon podnošenja prijave te mjesec i 17 dana od održavanja Sofia Pridea 2014. RPO Sofija je 23. prosinca, više od šest mjeseci od podnošenja prijave, odbio pokrenuti istragu.
Regionalni državni odvjetnik je ustvrdio da su objave na Facebooku već obrisane, iako su neke od njih i dalje tamo. Također, rekao je kako se ne može doći do obrisanih statusa što je, naravno, također netočno - Facebook svaku obrisanu informaciju pohranjuje na određeno vrijeme.
Državni odvjetnik je ustvrdio kako počinitelji nisu namjeravali poticati kaznena djela, već pokazati javnosti "da se takvo ponašanje i seksualna orijentacija ne bi trebali pokazivati jer su nemoralni te bi mogli utjecati na djecu".
Višestruko kršenje prava
Bugarski helsinški odbor je na Europskom sudu za ljudska prava ustvrdio kako država nije ispunila svoje proceduralne obaveze, čime je prekršila pravo podnositelja prijave na slobodu od nečovječnog i ponižavajućeg postupanja (članak 3 Europske konvencije o ljudskim pravima - EKLJP), pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života (članak 8), pravo na slobodu udruživanja i okupljanja (članak 11), pravo na učinkoviti pravni lijek (članak 13) i pravo na slobodu od diskriminacije (članak 14).
Bugarski helsinški odbor također je naglasio kako su nakon Sofija Pridea 2011. sudionici te manifestacije bili napadnuti i pretučeni.