Tech & Rights

#MeAndMyRights: Povelja o temeljnim pravima

EU je odlučila popisati sva ljudska prava koja mora štititi u jednom dokumentu - Povelji o temeljnim pravima Europske unije.

by Israel Butler
Povelja o temeljnim pravima Europske unije pravno je obvezujući dokument u kojem se navode ljudska prava zaštićena EU zakonom. Ona je nalik na ustav u nacionalnom zakonodavstvu.

Svaki put kada EU nešto učini, primjerice donese novi zakon, ona mora poštivati prava navedena u Povelji o temeljnim pravima. Na primjer (istinita priča), zakon EU koji bi prisiljavao internetske kompanije da pohranjuju sve što njihovi korisnici rade kada su online kršio bi njihovo pravo na privatnost koje je navedeno u Povelji o temeljnim pravima - i time bi bio nezakonit.

Naravno, možda bi vam trebale godine (njih osam u ovoj istinitoj priči) prije no što bi Sud Europske unije taj zakon proglasio nevažećim. No, tko kaže da je jednostavno zalagati se za prava?

Što se događalo prije Povelje?

Povelja je postala pravno obvezujuća tek 2009. godine. No, to ne znači da se EU nije trebala i prije pridržavati zakona o ljudskim pravima. Kako bismo shvatili odnos EU prema ljudskim pravima moramo se vratiti u prošlost.

Prije no što je EU nazvana EU, zvali su je europskim zajednicama. 'Zajednice' su bile tri međunarodne organizacije koje je 1950-ih oformila grupa od šest europskih država: Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg i Nizozemska. Jedna od njih bila je organizacija koja je regulirala industriju ugljena i čelika, druga pitanje atomske energije, a trećom je stvoreno područje slobodne trgovine.

Jednostavno rečeno, ideja tih organizacija bila je spriječiti europske države da ikada ponovno požele međusobno ratovati tako da ih se natjera da ovise jedna o drugoj oko svog prosperiteta i energetske sigurnosti.

Vijeće Europe

Nitko nije smatrao da su ljudska prava bila posebno važna za ugljen, čelik, trgovinu ili atomsku energiju tako da u originalnim ugovorima koje su potpisale europske zajednice ona nisu bila čak ni spomenuta. Umjesto toga, vlade su smatrale kako bi se ljudskim pravima trebala baviti druga međunarodna organizacija, uspostavljena u isto vrijeme kao i europske zajednice: Vijeće Europe.

Svrha Vijeća Europe bila je (i još uvijek jest) pomoći štititi demokraciju, vladavinu prava i ljudska prava. Vijeće Europe najpoznatije je po tome što je kreiralo Europsku konvenciju o ljudskim pravima i Europski sud za ljudska prava.

Nakon uključenja Rusije, Vijeće Europe postalo je ozbiljan natjecatelj za nagradu za međunarodnu organizaciju s iznimnim smislom za ironiju, no za dlaku je izgubila od UN-ova Vijeća za ljudska prava koje je 2013. u članstvo primilo Saudijsku Arabiju.

Vijeće Europe je organizacija odvojena od EU, s većim brojem članica i manjim ovlastima. Samo da pojasnimo (prekasno?), Europski sud za ljudska prava dio je sustava Vijeća Europe i osigurava da se europske države pridržavaju prava koja štiti Europska konvencija o ljudskim pravima. EU ima svoj vlastiti Sud Europske unije, koji pak osigurava da se EU i države članice pridržavaju EU zakona, koji sada uključuje i Povelju o temeljnim pravima.

Od slučaja do slučaja

Tek su se 1960-tih europske zajednice suočile s činjenicom da bi možda trebale razmisliti o ljudskim pravima. Pravni slučajevi počeli su se rješavati na Sudu Europske unije, gdje su se pojedinci žalili da određena pravila EU krše njihova ljudska prava zaštićena nacionalnim ustavima. Nacionalni sudovi prijetili su da neće primjenjivati EU zakone ako su oni suprotni ljudskim pravima koje štite njihovi nacionalni sustavi.

Zatim je Sud Europske unije posegnuo u svoj pravni šešir i izvukao zeca u obliku ljudskih prava. Sud Europske Unije stvorio je pravilo da se svi EU zakoni moraju pridržavati standarda ljudskih prava.

Sud Europske unije, doduše, nije dao popis. Samo će čekati da se pojavi slučaj u kojem netko navodi kršenje ljudskog prava i tada odlučivati štiti li EU zakon to pravo. Općenito govoreći, Europski sud samo je prekopirao prava navedena u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima.

Naposljetku, EU je odlučila zapisati sva ljudska prava koja mora štititi u jednom dokumentu: Povelji o temeljnim pravima. Time se, onima koji nisu stručnjaci, barem malo olakšalo razumijevanje njihovih prava.

#MeAndMyRights