Na ovogodišnji govor Jean-Claudea Junckera o stanju u Uniji u retrospektivi bi se moglo gledati kao na poziv na promjenu u Europi.
Nakon godina gospodarskog pada i razočaranja, predsjednik Europske komisije po prvi je puta mogao poslati jaku poruku koja je pozitivno odjeknula u europskom medijima. Cilj njegove 'jedinstvene vizije za Europu' kojom bi se uklonio jaz između Zapadne Europe i zemalja Središnje i Istočne Europe možda je nategnut. No, njegovo obećanje o jačanju demokratske ostavštine EU uz daljnju ekonomsku integraciju predstavlja obećavajući znak koji signalizira uspon Europe koja bolje sluša svoje građane i reflektira realnosti svojih zajednica.
"Naša Unija treba demokratski skok naprijed. Previše često su izbori na razini Europe svedeni tek na zbroj nacionalnih kampanja. Europska demokracija zaslužuje bolje. Europskim strankama bismo trebali dati sredstva da se bolje organiziraju", rekao je Juncker u svom govoru o stanju u Uniji.
Čak i europske institucije priznaju da sustav peticija za europske građane, Europska građanska inicijativa (European Citizens' Initiative - ECI), nije polučila priželjkivanim uspjehom u svojih prvih pet godina. Pokrenuto je samo 50 inicijativa, a tek su njih četiri prikupile potrebnih milijun potpisa. Slični problemi okružuju Unije alate direktne demokracije: nedostatak odgovarajućih europskih stranaka i nezgrapno financiranje stranaka samo su dva problema koji sprečavaju građane da više vjeruju u EU.
Alberto Alemanno, akademik i suosnivač Good Lobby initiative za građansko lobiranje je, komentirajući paket, rekao za Liberties: "U skladu s Junckerovim govorom, čini se da Komisija sugerira kako je došlo vrijeme da se EU manje fokusira na političke ideje, a više na političku akciju, mogućim uključenjem većeg broja građana, i na izbornoj i na građanskoj razini. Osim toga, ako će reforme ECI-ja njegovati participativnu demokraciju tako što će je učiniti ugodnijom za građane, prijedlog o Financiranju političkih stranaka ima potencijal ojačati predstavničku demokracije u prostoru EU".
Što bi moglo slijediti
Reforme ECI-ja, uključujući snižavanje dobne granice za glasanje s 18 na 16 godina, obećava olakšati građanima da pokrenu ili podrže inicijative tako što će im dati više digitalnih alata i ukinuti opterećujuće zahtjeve. Europska komisija si je uzela za pravo da odlučuje o ECI-ju na političkoj razini kako bi ubrzala i olakšala prihvaćanje građanskih inicijativa. Posljedica je to da je odbijena samo inicijativa "Stop Brexit" jer ona jasno prelazi okvire regulative. Građani će imati mogućnost besplatnog prijevoda njihovih inicijativa i moći će glasati pomoću elektronskih identifikacijskih iskaznica. Bit će pokrenuta i unificirana i pojednostavljena stranica za uploadanje podataka, dok će se organizatorima omogućiti online usluga prikupljanja podataka. Snižavanje dobne granice za podržavanje inicijative na 16 godina dodat će do 10 milijun potencijalnih pobornika iz tehnološki najobrazovanije generacije.
Međutim, Alemanno smatra: "Nijedna od tih predloženih reformi neće sama za sebe uspjeti adresirati jaz građanskog osnaživanja koji karakterizira proces donošenja odluka u EU. Međutim, one će obje, putem lakšeg pristupa ECI-ju, potencijalno stvoriti okruženje u kojem će građani imati veći utjecaj na određivanje agende te izvorniju političku reprezentaciju u EU snižavanjem praga za nove europske političke stranke. Kako bi ostvarili ovo potonje, Parlament i Vijeće morat će završiti reforme sastava Europskog parlamenta i izbornog zakona u EU".
Ipak, tvrdi Alemanno, reforma ECI-ja ne adresira pitanje 'slona u sobi", koje trenutno utjelovljuje Glyphosate ECI campaign: Što se događa kada se ECI preklapa s aktualnim procesom donošenja odluka u EU? Kakvu će ulogu odigrati milijun potpisa u aktualnom procesu donošenja odluka u odborima? Glyphosate kampanja sugerira da tvrdnja da su ECI i svakodnevno donošenja odluka nespojivi više ne stoji.
Prave europske stranke
Uz pomoć 'ustava' Europske unije, Lisabonskog ugovora, mogućnost rađanja pravih 'europskih stranaka' postaje stvarnost. Međutim, dosad su stranačke obitelji u Europskom parlamentu bile kolaž nacionalnih stranaka koje ponekad povezuju političke grupacije koja imaju tek izdaleka slične agende.
Iz tog kuta gledišta, nije se mnogo toga promijenilo od 2014. godine i uvođenja regulative o statutu i financiranju europskih političkih stranaka i političkih zaklada, iako ona cilja povećati vidljivost, priznavanje, učinkovitost, transparentnost i odgovornost europskih političkih stranaka. Junckerova Komisija zato želi usvojiti amandmane prije izbora za Europski parlament 2019. godine kako bi ostvarila toliko željenu promjenu.
No, problematična pitanja, poput pojedinačnih članova iste nacionalne stranke koji sponzoriraju osnivanje različitih europskih stranaka, i dalje stoje. Drugi ključni problem je to što aktualna raspodjela sredstava EU namijenjenih europskim strankama nije dovoljno proporcionalna reprezentaciji postignutoj na europskim izborima. Kako bi riješila probleme i reprezentacije i poštenog financiranja, Europska komisija je predložila povećanje postotka sredstava koja se alociraju na temelju realnog udjela glasova s 85 na 95 posto. Sada se 15 posto sredstava raspoređuje svim strankama, bez obzira na broj birača koje predstavljaju.
Alemanno tvrdi kako je prijedlog o financiranju političkih stranaka podsjetnik da članak 7 nije jedino oružje kojeg EU ima kako bi odgovorila na nazadovanje vladavine prava u državama kao što su Mađarska i Poljska. Ova uredba predviđa mehanizam nadzora - koji je sad dodatno osnažen - kojim se prati pridržavaju li se političke stranke u EU temeljnih vrijednosti EU. Iako je trenutno zanemaren, on predstavlja moćan mehanizam sankcioniranja koji bi se trebao više koristiti. Ipak, kada oko 30 posto zastupnika Europskog parlamenta pripada europskim političkim grupama čije se stranke doživljava ili se ponašaju kao populisti (primjerice, mađarska stranka Fidesz pripada grupaciji EPP, Syriza i Podemos grupaciji Zeleni-EFA, UKIP, AfD i M55 grupi EFFD), jasno je da se radi o opciji koja još nije moguća.
Nema magičnog recepta
Nijedan racionalan građanin EU ne bi trebao imati prekomjerna očekivanja od ranije navedenih koraka, iako nijedan od njih nije pretjerano ambiciozan. Međutim, nakon što se Komisija godinama trebala braniti, njen predsjednik je mogao poslati pozitivan signal da želi očuvati EU na okupu i istovremeno ponuditi nove ideje kako bi se smanjio demokratski deficit Unije.
Kao što je rekao Juncker: "Trebamo europske stranke s iskrenom europskom dimenzijom i sredstvima kojima će napraviti razliku".