Izbori u Azerbajdžanu nikada se nisu dovodili u pitanje, pa tako ni referendum o ustavnim promjenama 29. rujna, kojeg je jedan poznati aktivist opisao kao "frontalni napad na demokraciju".
Brojne ustavne promjene velikim dijelom služe kako bi se dodatno učvrstio čelični stisak predsjednika Ilhama Alijeva na vlasti. Promjene utiru put njegovom mlađem sinu, kako bi on jednog dana mogao krenuti očevim stopama, te vladi daju veći zakonski prostor za suzbijanje aktivista i bilo kakvog znaka slobode medija koji bi još mogao postojati, odnosno tek nekoliko nekooperativnih novinara koji su još ostavljeni in situ i ne čame iza rešetaka.
'Bez uporišta u stvarnosti'
Lokalne i međunarodne organizacije za ljudska prava osudile su atmosferu uoči referenduma. Opozicijskim strankama nije bilo dozvoljeno provoditi kampanju, aktiviste i novinare se maltretiralo i pritvaralo te je bilo nemoguće potvrditi informacije o tome što će se točno nalaziti na glasačkom listiću. To je uspjelo tek nekolicini nezavisnih, online medija.
Ništa od navedenog nije posebno zasmetalo promatračkoj misiji Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (PACE), koja nije pronašla mnogo toga što bi mogla kritizirati:
"Proces glasanja bio je transparentan, dobro organiziran, učinkovit te miran na dan glasanja i nisu zabilježene ozbiljne povrede u procesu prebrojavanja glasova te zato poštujemo volju naroda Azerbajdžana".
U priopćenju se navodi i kako su "obje strane - pristaše i protivnici - provodili kampanju u kojoj su mogli prezentirati svoje mišljenje", tvrdnja za koju su kritičari brzo istaknuli kako nema apsolutno nikakvog uporišta u stvarnosti.
Opozicijske skupine, koje su pokušale zadovoljiti teške uvjete registracije kako bi mogle voditi javnu kampanju, suočile su se s dosad neviđenim maltretiranjem te su ih tehnički prisilili da povuku svoju peticiju. Oko 200 prosvjednika uhićeno je tijekom dva skupa koje je totalitarni režim naposljetku odlučio sankcionirati.
Višestruko glasanje
PACE nije uspio pronaći nikakve nepravilnosti tijekom glasanja, no dvije glavne neovisne medijske kuće, Meydan TV i Azadliq Radiosu, su na dan održavanja referenduma cijelo vrijeme objavljivale snimke i fotografije ljudi kako ispunjavaju više od jednog listića i glasaju na više različitih glasačkih mjesta. Dok je izborna komisija govorila o velikom odazivu, službene kamere na biralištima uživo su prenosile prizore praznih biračkih mjesta i usamljenih izbornih dužnosnika.
Referendum predstavlja još jedno poglavlje sramotne povijesti odnosa Vijeća Europe i Azerbajdžana. I 2013. godine je delegaciji PACE-a bilo teško pronaći grešku tada održanim izborima, unatoč činjenici što su na vladinoj mobilnoj aplikaciji rezultati izbora bili objavljeni i prije nego što su birači uopće izašli na birališta.
Dvije godine kasnije, kada su se drugi promatrači držali dalje od izbora jer je Baku postavio uvjete koji su onemogućili kredibilno promatranje izbora, PACE se nije dao omesti i ponovno je hvalio azerbajdžanske demokratske bona fides.
Vijeće Europe trebalo bi biti klub demokratskih zemalja, no azerbajdžanski dužnosnici nisu pokazali veliki interes da njihova država postane takvom. To je znalo uzrujavati barem neke u Vijeću Europe - prije deset godina, Vijeće je raspravljalo o suspenziji azerbajdžanskog prava glasa - no, njegove članice su se, čini se, odlučile jednostavno praviti da je Azerbajdžan demokracija i nadati se najboljem. U dodatnom preokretu, Azerbajdžanu je čak dano da 2014. godine predsjedava Vijećem, iako se ono opisuje kao "čelno europsko tijelo za ljudska prava", što je još više ugrozilo kredibilitet Vijeća.
Potkupljeni do srži
Mnogi su se pitali zašto tijelo, čija je jedina zadaća da promovira ljudska prava i vladavinu prava, svoj posao smatra toliko mučnim. U Caviar Diplomacy, temeljitoj i kritičkoj analizi Inicijative za europsku stabilnost (ESI) koja se bavila odnosom Azerbajdžana i Vijeća, autori su tvrdili da je Baku, u većoj ili manjoj mjeri, podmitio Vijeće do srži:
Mnogi izaslanici redovito su bili pozivani u Azerbajdžan i velikodušno ih se plaćalo. U uobičajenoj godini, pozivali bi ih najmanje 30 do 40, neke i više puta. Pozivali su ih na konferencije, događaje, ponekad na ljetne odmore. To su pravi odmori i daju se brojni, skupi pokloni, većinom skupocjeni svileni sagovi, zlatni i srebrni predmeti, pića, kavijar i novac. U Bakuu je dva kilograma kavijara uobičajen poklon.
Članovi PACE-a obavezni su prijaviti sve poklone čija vrijednost premašuje 200 eura, no ne postoji javna baza s njihovim prijavama, i PACE-ovi akti ne navode eksplicitno kaznu koja se predviđa za nepoštivanje tog pravila. Zatražili smo prijave svih članova promatračke misije i nadopunit ćemo ovaj članak s tim podacima kada odgovore.
U bizantinskom sustavu kakve su paneuropske institucije, Vijeće Europe često je neprimjetno. Ta relativna nepoznatost mogla bi teoretski dati slobodu njenim članovima da zastupaju odvažne stavove koje domaći političari ne mogu zagovarati. No, ta im činjenica daje i slobodu da ignoriraju svoj mandat i koriste svoju funkciju za opravdavanje diktatura i prikrivanje zloupotreba ljudskih prava.
Neki, poput ESI-jeva predsjednika Geralda Knausa, tvrde da je Vijeće Europe kontraproduktivno i da ono trenutno ne brani ljudska prava u svojim državama članicama, već ih degradira. To ne mora biti tako, no najnoviji neuspjeh promatračke misije da pronađe nešto što joj se nije svidjelo tijekom glasačke farse ne ulijeva povjerenje u budućnost PACE-a.