Tech & Rights

Dijalog o autorskim pravima: Kako uspostaviti ravnotežu između interesa vlasnika autorskih prava i ljudskih prava

Europska komisija organizirala je dijalog za dionike kako bi se raspravljalo o najboljim načinima suradnje između pružatelja usluga online dijeljenja sadržaja i vlasnika autorskih prava. Liberties je prezentirao stajališta vezana uz ljudska prava.

by Eva Simon

Nova direktiva o autorskim pravima usvojena je u travnju 2019. godine. Direktiva zahtjeva od Europske komisije da vodi dijalog s dionicima, što je navelo Liberties da otvorenim pismom zatraži da u njemu sudjeluju i organizacije za ljudska prava.

Liberties je u pismu zatražio od Europske komisije da na sudjelovanje u dijalogu uz platforme kao što su Google, Facebook, Twitter i vlasnike autorskih prava poput velikih diskografskih i televizijskih kuća te organizacija za kolektivno upravljanje, pozove i organizacije koje se bave ljudskim i digitalnim pravima te stručnu zajednicu. Komisija je organizacijama koje predstavljaju korisnike ponudila 15 mjesta. Liberties je dobio jedno mjesto.

Prvi dijalog s dionicima održao se u Bruxellesu 15. listopada, a nastavit će se serijom budućih sastanaka. Svi se prenose putem interneta.

Ovdje prenosimo Libertiesovo obraćanje na dijalogu koje je iznijela Eva Simon. Govorila je o minimalnim mjerama zaštite u kontekstu sadržaja koji uploadaju korisnici i kako izbjeći filtere za uploadanje.

Liberties želi prikazati način na koji se može održati razina zaštite temeljnih prava u odnosu na smjernice koje će Komisija donijeti o primjeni Članka 17.

Prvo ću govoriti o uspostavljanju ravnoteže između temeljnih prava i problema s kojima se suočavamo zbog automatiziranog procesa donošenja odluka. Ukratko ću govoriti i o načinu na koji se autorska prava koriste protiv suprotstavljenih interesnih skupina u politici i na kraju navesti popis mjera zaštite kojima bi se osiguralo poštivanje temeljnih prava.

Dakle, prvo uspostavljanje ravnoteže oko temeljnih prava. Platforme imaju pravo poslovati. Nositelji autorskih prava imaju pravo na vlasništvo. I javnost ima pravo na slobodu izražavanja, pristup informacijama i zaštitu podataka. Ta prava moraju biti u međusobnoj ravnoteži. Ona se može postići na temelju pojedinačnih slučajeva.

U većini slučajeva, kada pokušavamo postići ravnotežu između tih prava u svakodnevnim uslugama dijeljenja sadržaja, sudovi nisu uključeni. Oslanjamo se na automatizirano donošenje odluka, 'botove' i filtere, Content ID i druge sustave za upravljanje sadržajem. Ponekad postoji mogućnost ljudske intervencije, no ponekad ne. Taj se pristup čini lagan i učinkovit. I obično jest.

Međutim, u procesu automatiziranog donošenja odluka lako se mogu stvoriti lažni pozitivi i ponekad nije moguće identificirati zakonitu upotrebu materijala zaštićenog autorskim pravima. Te pogreške mogu se ispraviti samo ako ravnopravne stranke mogu osporavati odluku. Međutim, srž problema je to što postoji neravnoteža između stranaka: pružatelji usluga dijeljenja sadržaja ili vlasnici autorskih prava u dominantnoj su poziciji u odnosu na korisnika. Postojeći režim korisnicima ne nudi mogućnost da se učinkovito bore za svoja prava. Zbog toga trebamo mjere zaštite.

Zakon o autorskim pravima može dovesti do cenzure, pogotovo kada suprotstavljene interesne skupine ciljaju sadržaj koji ne krši autorska prava. Može se koristiti i za ušutkavanje političke opozicije. Nedavni mađarski "Ibiza video", snimka seksa gradonačelnika koja je procurila u javnost, uklonjen je zbog razloga vezanih uz autorska prava. Iskoristili su autorska prava kako bi se na jednostavan način riješili sadržaja. Skupina "Straight Pride UK" ušutkala je kritički nastrojenog blogera pozivajući se na kršenje autorskih prava. Ima još mnogo drugih primjera.

Uvođenjem odgovarajućih mjera zaštite moguće je zaštititi interese nositelja autorskih prava i platformi, ali i prava korisnika. Ovo je šest zaštitnih mjera koje možete uvesti kako bi se postigla ravnoteža.

  1. Osnažiti pojedince. Dati pojedincima pravo da osporavaju odluke sustava za automatsko upravljanje sadržajem i zahtijevaju da o takvim pitanjima odlučuje čovjek.
  2. Osigurati pristup učinkovitom pravnom lijeku. Korisnicima se moraju dati odgovarajući razlozi za svaku odluku i oni moraju imati pristup neovisnom pravosuđu radi revizije.
  3. Osigurati transparentnost za korisnike. Pružatelji usluga dijeljenja sadržaja morali bi biti obvezni informirati korisnike o tome kako se donose odluke oko uklanjanja sadržaja, koji korisnički podaci se prikupljaju i kako ih se koristi, kada je sadržaj uklonjen i do koje mjere se nadzire korisnička aktivnost.
  4. Uravnoteženje poticanja platformi da uklanjanju sadržaj. Blokiranje ili uklanjanje sadržaja koje ne krši autorska prava narušava slobodu izražavanja. U skladu s tim, smjernice bi trebale ponovno uspostaviti ravnotežu. Vlasnici autorskih prava i pružatelji usluga dijeljenja sadržaja trebali bi biti odgovorni za uklanjanje ili blokiranje zakonitog korisničkog sadržaja.
  5. Korištenje alternativa za kontroverzni sadržaj. Postoje alternative uklanjanju kontroverznog sadržaja od samog početka. Sadržaj može ostati izlistan, dok ga algoritam može rangirati na drugačiji način. Dok se spor ne riješi, mogla bi se priložiti obavijest o upozorenju.
  6. Zajednički pristup u Europi. Naposljetku, vrlo je važno ponukati države članice da pričekaju objavu smjernica prije promjene Članka 17 i da slijede inicijativu Komisije održavanjem sličnih dijaloga za dionike na nacionalnoj razini.

Imamo priliku poboljšati stvari. Članak 17 je prilika da osiguramo da se temeljnim pravima ne nameću nesrazmjerna ograničenja i da se tamo gdje nije potrebno ne dodaju filteri.