Tech & Rights

Sud u Strasbourgu: Ruski zakon o tajnom nadzoru prepun je rupa

S obzirom na tajnost mjera nadzora te nedostatak pravne zaštite na nacionalnoj razini, sud tvrdi da ulagatelji tužbe ne trebaju dokazivati da su bili prisluškivani.

by PILP
(Fotografija: Alex Naanou - Flickr/CC content)
Europski sud za ljudska prava (ECtHR) u prosincu je osudio Rusiju zbog 'rupa' u njenom zakonu o tajnom nadzoru i prisluškivanju. Ruski je izdavač dobio 40.000 eura odštete.

U vrijeme kada vlasti obavještajnim službama daju sve veće ovlasti u borbi protiv najrazličitijih prijetnji nacionalnoj sigurnosti, potrebno je imati na umu da takve odluke rezultiraju ozbiljnim povredama temeljnih prava građana.

Te povrede treba maksimalno ograničiti - svaka osoba mora biti zaštićena od nasumičnog uplitanja vlasti u njen privatni život.

Zakharov protiv Rusije

Slučaj se odnosi na sustav tajnog nadzora mobilnih telekomunikacijskih mreža u Rusiji. Roman Zakharov glavni je urednik izdavačke kuće i korisnik nekoliko pružatelja mobilnih telekomunikacijskih usluga.

U prosincu 2003. Zakharov je pokrenuo sudski postupak protiv tri operatera mobilnih telekomunikacijskih mreža. Sudu u Sankt Peterburgu se žalio da mu je narušeno pravo na povjerljive telefonske razgovore.

Zakharov je istaknuo da su prema ruskom zakonu, točnije ministarskoj uredbi br. 70., pružatelji mobilnih telekomunikacijskih usluga dužni instalirati opremu koja sigurnosnim službama omogućuje provođenje operativnih istražnih aktivnosti.

Također je tvrdio da se obavještajnim službama dozvoljava neograničen pristup, dakle da one za provođenje nadzora ne trebaju dozvolu suda.

Zakharov je zahtijevao od suda da pružateljima usluga naredi uklanjanje opreme, instalirane na temelju prethodno spomenute uredbe, te da se pristup mobilnim telekomunikacijama dozvoli samo ovlaštenim osobama.

U prosincu 2005. njegov je zahtjev odbijen prvostupanjskom presudom. Tu je presudu u travnju 2006. potvrdio i Visoki sud u Sankt Peterburgu.

Prema ruskom zakonu mobilni operateri su u svoje proizvode dužni instalirati opremu za nadzor. (Alex Naanou - Flickr/CC content)

Zakharov se 20. listopada 2006. obratio Europskom sudu za ljudska prava, tvrdeći da ruski sustav tajnog nadzora krši njegovo pravo na privatan život kojeg štiti članak 8 Europske konvencije o ljudskim pravima. 11. ožujka 2014., predmet je proslijeđen Velikom vijeću.

Pravni lijek

U svojoj odluci Veliko vijeće ECtHR-a utvrdilo je, kao prvo, da je podnositelj tužbe, iako nije mogao dokazati da je bio meta određene mjere nadzora, u pravu kada tvrdi da je bio žrtva kršenja Europske konvencije o ljudskim pravima.

S obzirom na tajnost mjera nadzora, njihovu rasprostranjenost (činjenicu da su njima podvrgnuti svi korisnici mobitela) te nepostojanje učinkovite zaštite na nacionalnoj razini, sud je smatrao da podnositelj tužbe nije trebao dokazivati da mu je telefon bio prisluškivan.

Pošto nacionalni sustav nije nudio nikakvu učinkovitu pravnu zaštitu za osobe koje sumnjaju da su pod mjerama tajnog nadzora, osporavani zakon sam po sebi predstavlja povredu prava zaštićenog člankom 8 Europske konvencije o ljudskim pravima.

Nitko nije osporavao da se nadzor temelji na odredbama ruskih zakona - Zakonu o operativnim istražnim aktivnostima, Kaznenom zakonu, Zakonu o komunikacijama i ministarskoj uredbi br. 70.

Sud smatra da ruski zakon mjere nadzora nije držao na razini koja je 'neophodna u demokratskom društvu'.

Nije bilo upitno ni to da se nadzor vrši u opravdane svrhe, primjerice zaštitu nacionalne i javne sigurnosti, sprečavanje zločina i zaštitu ekonomske dobrobiti zemlje.

Zahtjev neophodnosti

U kontekstu provođenja mjera nadzora, ustvrdio je sud, pravni okvir mora podrazumijevati postojanje domaće pravne osnove koja zadovoljava zahtjeve vladavine prava.

Štoviše, zakon mora zadovoljiti standarde kvalitete. Sud je zaključio da je u sporovima koji se tiču zakona o tajnom nadzoru, pravna osnovanost kršenja blisko povezana s pitanjem je li dotična mjera neophodna u demokratskom društvu.

Zbog toga je sud usporedno razmatrao kriterij pravne osnovanosti i kriterij neophodnosti. Zahtjev kvalitete zakona ne samo da podrazumijeva da zakon mora biti dostupan i predvidljiv, već da bi se mjere tajnog nadzora morale provoditi samo kada je to neophodno u demokratskom društvu, i to uz osiguranje adekvatnih i učinkovitih mjera zaštite od zloupotrebe.

Mjere zaštite

Europski sud za ljudska prava presudio je da rusko zakonodavstvo po tom pitanju ne nudi adekvatne ili učinkovite mjere zaštite od zloupotreba.

Propusti su utvrđeni na ovim područjima:

  • okolnosti u kojima vlasti mogu koristiti mjere tajnog nadzora
  • trajanje provođenja tajnog nadzora
  • postupak uništavanja i pohranjivanja podataka
  • procedura dobivanja dozvole
  • kontrola nadzora i obavještavanje o provođenju mjera nadzora
  • učinkovitost raspoložive zaštite

Sud je zaključio da ruski zakon ne zadovoljava "kriterij kvalitete", ali i da korištenje mjera tajnog nadzora ne ograničava samo na slučajeve "kada je to neophodno u demokratskom društvu". Došlo je i do kršenja članka 8 Konvencije.

Pročitajte odluku ECtHR-a i priopćenje za medije.