Imala sam noćnu moru prije nekoliko dana. Sanjala sam da nosim broj cipela 47. Četrdeset i sedam je jednostavna činjenica o dimenziji vašeg stopala, ništa čega bi se trebalo sramiti. Broj 47 znači da je vaše stopalo dugo 29.5 centimetara. To je jednako udaljenosti koju će svjetlost prijeći u vakuumu u 1/10162456 sekunde. No, obzirom na to da sam žena, noćna mora o broju mojih cipela nije bila baš ugodna, kao da uostalom uopće i postoje ugodne noćne more. Bilo je gotovo pa nemoguće kupiti primjerene visoke pete za proslavu mature mog mlađeg brata. Ali, uspjela sam.
To nije bio grozan dio moje noće more. On je nastupio kada je vlada usvojila zakon koji je zahtijevao od mene i ostalih osoba s velikim stopalima da istaknemo tu jednostavnu činjenicu o našoj anatomiji na profilima na Facebooku, na osobnim internet stranicama i u službenoj korespondenciji s državnim institucijama. Ubrzo su mediji u vlasništvu vlade počeli implicirati da svatko tko ima broj cipele veći od 46 zapravo i ne pripada "kod nas". "Stopalari" služe stranim interesima. Oni su zapravo izdajnici države. Moj se inbox našao na meti trollova, a posao počeo patiti... I probudila sam se.
No samo kako bih shvatila da ono što se događa u stvarnom životu u nizu država istočne Europe nije toliko drugačije od moje noćne more. Naravno, u stvarnom životu nikoga nije briga za veličinu vašeg stopala. Umjesto toga, oni prisiljavaju organizacije za ljudska prava i demokraciju da prijavljuju drugu nasumičnu činjenicu o sebi - izvor financijskih sredstava.
Zašto je to nasumična činjenica? Zašto što u nekom smislu ona doista nije važna. Organizacije za prava i demokraciju drže vlade odgovornima u smislu da se one pridržavaju uvjeta na koje smo pristali. Ljudi ne trebaju birati te organizacije na izborima kako bi one pozivale vlade na odgovornost. Na to ima pravo svaki građanin ili grupa građana.
Kada dopustite političkoj stranci da oformi vladu to je isto kao da date ključeve svog stana osobi koja će vam paziti mačku. Dajete joj ključeve kako bi ona, dok ste vi na odmoru, svaki dan posjetila vašu mačku, hranila je, igrala se s njom pola sata i otišla. Ona ne bi smjela sterilizirati vašu mačku samo zato što smatra da bi to bilo bolje za nju (ili jer uživa u sterilizaciji ljubimaca), organizirati tulume ili popiti vaš alkohol. To je sve izvan uvjeta vašeg ugovora. Kada narod da mandat svojoj vladi, on joj ga daje kako bi se ona brinula za interese naroda, unutar uvjeta navedenih u ustavu i međunarodnim zakonima. Po prirodi stvari, u relativno ste dobroj poziciji vidjeti radi li osoba koja pazi mačku dobro svoj posao, no to baš i nije tako kada se radi o vladi. Tu nastupaju organizacije za prava i demokraciju. One vas, i sudove, obavještavaju kada je vlada prekršila ugovor i pomažu onima čija su prava prekršena. Zdrave demokracije trebaju organizacije za prava i demokraciju, baš kao što trebaju i pluralističke medije i neovisno sudstvo.
Vlade to znaju. One znaju da organizacije za prava imaju svako pravo pozvati ih na odgovornost. No, autoritarni političari ne vole kad ih se poziva na odgovornost pa pokreću kampanje blaćenja koje su, u velikom broju slučajeva, začinjene antisemitskim prizvukom Vi znate tko financira te skupine. Oni su bogati i žele vam oduzeti ono što je ostalo od vas. Koliko god da je malo. Žele vam oduzeti tradicije. Žele oduzeti vaš identitet. Žele da imigranti spavaju u vašem krevetu. S vašom kćeri. Ili, bolje, sinom. Ili još bolje, s oboje.
No to je samo izvrtanje stvarnosti. Ne upadajte u zamku. Oni vas ne pokušavaju obraniti od neke misteriozne strane opasnosti. Sve što žele je piti vaš alkohol. I možda sterilizirati vašu mačku.
Ako ne pušite gluposti koja vam autoritarni političari pokušavaju prodati i vjerujete da su organizacije za prava integralni dio zdravih demokracija te da su nam one prijeko potrebne, molimo vas da razmislite o tome da OVDJE date svoj potpis u sklopu naše kampanje za Europski fond za slobode.