Associazione 21 Luglio proveo je detaljnu analizu ("Ultimo Banco") rezultata projekta rimske općine kojim se željelo unaprijediti obrazovanje romske djece. Projekt se provodio 13 godina, a analiza se fokusira na posljednjih pet, od 2009. do 2015.
Talijanska nevladina organizacija tvrdi da su rezultati vrlo nezadovoljavajući zbog niza problema - od kojih je najizraženiji stambena segregacija romskih obitelji.
Neuspjeh u brojkama
Brojke govore same za sebe: devet od 10 romske djece ne pohađa redovito školu, a svako peto dijete se nikada ne pojavi u školi.
Alarmantan broj romske djece uopće ne pohađa osnovnu školu. U 2015. u 33 posto slučajeva u kojima djeca nisu pohađala školu radilo se upravo o romskoj djeci - što dodatno zabrinjava kada se u obzir uzme da romska djeca čine samo pet posto od ukupnog broja školaraca u Italiji.
No i oni koji pohađaju školu se muče i često zaostaju: polovica romske djece koja pohađa školu zaostaje najmanje godinu dana, dok je 2015. čak 70 posto romske djece bilo upisano u niže razrede od svojih vršnjaka. Od 1800 djece koja su se upisala u školu, njih samo 198 je završilo najmanje tri četvrtine obrazovnog procesa.
Drugim riječima, obrazovni projekt nije donio nikakvu značajniju promjenu.
Stambena segregacija
Razlozi neuspjeha obrazovnog projekta su mnogobrojni: neprikladne politike i institucionalni planovi, neosposobljeno osoblje, krivo utrošena sredstva i, prije svega, talijanska stambena politika i česte deložacije romskih obitelji.
Istraživanje pokazuje kako stambena politika značajno utječe na uspjeh one obrazovne. Važno je shvatiti da su djeca koja su rođenjem i tijekom kasnijeg odgoja bila izložena stambenoj krizi u nepovoljnijem položaju i da takva situacija uvelike utječe na njihovo školovanje i dovodi do situacije u kojoj im obrazovanje ne predstavlja prioritet.
Segregacijska stambena politika bez sumnje je jedan od najvažnijih problema na području unaprjeđenja obrazovanja romske djece.